Znanstvenici su ispod morskog dna Baffinovog zaljeva otkrili geokemijske tragove koji bi mogli potvrditi katastrofalan događaj star 12.800 godina – događaj koji neki povezuju s uništenjem legendarne Atlantide.

Hipoteza, poznata kao Younger Dryas Impact Hypothesis (YDIH), sugerira da je Zemlja tada prošla kroz oblak krhotina raspadajućeg kometa. Posljedice bi bile razorene ledene ploče, masovne poplave, poremećaji oceanskih struja i naglo zahlađenje klime.

Jedan od glasnijih zagovornika ove teorije je autor Graham Hancock, koji tvrdi da je komet uništio tadašnje napredne civilizacije. Iako konkretni dokazi o postojanju Atlantide i dalje izmiču znanstvenicima, nova otkrića pružaju snažnu podršku ideji o globalnoj katastrofi.

Istraživanje s dna Baffinovog zaljeva

Tim predvođen Sveučilištem Južne Karoline, pod vodstvom Christophera R. Moorea, prikupio je četiri sedimentna uzorka s različitih lokacija Baffinovog zaljeva, na rasponu od 1.640 do 7.870 metara dubine. Jezgre su prikupljene duž 1.000 kilometara – od plićina Jones Sounda do dubokih dijelova Davisova tjesnaca.

Analizom slojeva starih 12.800 godina otkriveni su mikrosferuli – sitne kuglice bogate željezom i silicijem, nastale na ekstremno visokim temperaturama. Njihove aerodinamične forme, mjehurići i razgranate površine ukazuju da su putovale velikom brzinom kroz atmosferu.

U njima su pronađeni i rijetki minerali poput metalnih kapljica između kromita i krom-magnetita, koje se obično povezuje s meteoritima i materijalima nastalim udarom svemirskih tijela.

Uzorci s potpisom svemirskog udara

U istim slojevima detektiran je i nagli porast platine, elementa koji se često povezuje s izvanzemaljskim udarima. Znanstvenici su pronašli i staklene fragmente stopljene s mineralima poput kvarca, željeza, kroma, kalija i titana.

Male kapljice stopljenog kromita, željezno-krom-niklovih legura, oksida željeza i tungstena bile su čvrsto spojene na kvarc i magnetit – gotovo identične onima koje su ranije pronađene u Južnoj Karolini, a za koje se vjeruje da su ostatci kometne prašine.

Posljedice za tadašnji svijet

Arheolog Marc Young, koautor studije, izjavio je za Daily Mail: „Početak Younger Dryasa povezan je s velikim promjenama u ljudskoj populaciji diljem planeta, osobito na sjevernoj hemisferi. Više neovisnih istraživanja potvrdilo je da je većina vrsta megafaune izumrla upravo tada.“

Prema Youngu, tradicionalno objašnjenje – da je zahlađenje izazvano dotokom glacijalne otopljene vode u Atlantski ocean – nije dovoljno za pojašnjenje razmjera događaja. On naglašava da su slične klimatske promjene u zadnjih 100.000 godina bile česte, ali nijedna nije izazvala masovna izumiranja ni globalni sloj udarnih ostataka poput onog iz Younger Dryasa.

Young također ističe da je porast razine mora tada bio preko 5 metara u gotovo trenutnom roku, što je višestruko veće od bilo kojeg ranijeg sličnog događaja.

Prvo oceansko potvrđivanje hipoteze

„Do sada nijedna oceanska jezgra nije korištena za testiranje hipoteze o udaru tijekom Younger Dryasa,“ kaže Young. „Ovo je prvo i jedino geokemijsko potvrđivanje iz oceana otkako je teorija predložena 2007. godine. I ono što je fascinantno – dokazi su pronađeni već pri prvom pokušaju.“

Moore dodaje da pronalazak ukazuje na geokemijsku anomaliju koja se poklapa s početkom Younger Dryas razdoblja, ali naglašava kako to još uvijek nije konačan dokaz o samom udaru. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se definitivno povezala ova pojava s klimatskim promjenama tog doba.

Nova vrata za istraživanja

Koautor dr. Mohammed Baalousha ističe važnost naprednih nanoanalitičkih alata u ovom istraživanju:

„Izvrsno je primijeniti naše jedinstvene nanoanalitičke metode na novo područje istraživanja, odnosno analizu nanočestica nastalih ili prenesenih do lokacije Baffin Bay tijekom Younger Dryasa. Uvijek rado koristimo svoje alate kako bismo podržali kolege i istražili nove granice.“

Ova otkrića otvaraju nova vrata za razumijevanje jednog od najdramatičnijih klimatskih preokreta u povijesti, a možda i korak bliže rješavanju misterija Atlantide.