Još od 1879. godine, botaničar William Beal s Michigan State University (MSU) zakopao je 20 boca kako bi pokrenuo eksperiment o dugovječnosti sjemenki. Više od 140 godina kasnije, neka od sjemenki iz posljednje izvađene boce počela su klijanje.

U novom istraživanju, istraživači s MSU-a analizirali su genome biljaka kako bi utvrdili odgovaraju li zaista onima koje je opisao Beal. Genetsko testiranje otkrilo je iznenađujuće rezultate, a nalazi doprinose našem znanju o vrstama sjemena dugovječnih i o životnosti sjemena u prirodnim uvjetima tla.

"Najveće iznenađenje za mene je da su se sjemenke ponovno klijale", kaže biljni biolog Frank Telewski s MSU-a. "Nevjerojatno je da nešto tako staro još uvijek može rasti", rekao je.

Na početku eksperimenta, svaka od 20 boca bila je ispunjena više od tisuću 'zombi-sjemenki', pokrivajući 21 vrstu. Boce su zakopane s nagibom prema dolje, kako se u njima ne bi skupljala voda, piše Science Alert.

Cilj eksperimenta

Glavni cilj bio je pomoći poljoprivrednicima da shvate kako se nositi s korovom koji je perzistirao u tlu - daleko prije nego što su pesticidi izumljeni - i ideja je bila iskopavati bocu svakih pet godina. Kako je vrijeme prolazilo, istraživači su produljivali vrijeme između iskopavanja, a nova boca sada se iskopava svakih 20 godina.

I dok su mnoga sjemena mrtva, neka nisu - i prvi put u ovom eksperimentu (sada najdugovječnijem takvog tipa), tim je koristio najnoviju tehnologiju analize DNA kako bi pravilno identificirao koje vrste sjemena i dalje opstaju.

"Rad molekularne genetike potvrdio je fenotipove koje smo vidjeli, što znači da su biljke Verbascum blattaria, ili molinija leptirica, i jedan hibrid između Verbascum blattaria i Verbascum thapsus, ili obična molinija", kaže biljni biolog Grace Fleming s MSU-a.

Znanstvenici poslali zabrinjavajuću poruku: Ispod tona leda koji će se rastopiti krije se tajanstveni i opasni 'faktor x'

Nastavak eksperimenta

"Beal je tvrdio da je uključio samo sjemenke Verbascum thapsus, tako da se morala dogoditi neka zabuna prilikom pripreme boca."

S četiri preostale boce, eksperiment je zakazan do 2100. godine. Boce ostaju na tajnoj lokaciji kako ih nitko izvan istraživačkog tima ne bi mogao otvoriti ili dirati.

I dok smo vidjeli starije sjemenke koje i dalje klijaju, nijedno istraživanje nije bilo ovako dosljedno i planski u svojim metodama tijekom tako dugog vremena, čak i dok su se ciljevi i relevantnost istraživanja mijenjali s vremenom.

"U više od 140 godina od početka eksperimenta, pitanje dugovječnosti sjemenske banke dobilo je novu važnost, uključujući i očuvanje rijetkih vrsta i obnovu ekosustava; primjerice, sjetva prerija na bivšim poljoprivrednim zemljištima", kaže ekolog Lars Brudvig s MSU-a.