Kako umjetna inteligencija postaje sve naprednija, znanstvenici je sve više koriste kako bi analizirali budućnost čovječanstva i našeg planeta. No, ideja da računala mogu predvidjeti propast društva nije nova – još 1972. godine istraživači s Masačusetskog instituta za tehnologiju (MIT) izradili su računalni model koji je analizirao obrasce rasta populacije, korištenje prirodnih resursa i energetsku potrošnju.

Njihovo istraživanje, koje je tada izazvalo skepticizam, predviđalo je da bi kolaps ljudske civilizacije mogao nastupiti sredinom 21. stoljeća, odnosno oko 2040. godine. Drugim riječima, ako su ti modeli točni, pred sobom imamo još samo nešto više od 15 godina prije ozbiljnih posljedica, prenosi LADBible.

Jesu li predviđanja MIT-a bila točna?

Premda je izvješće iz 1972. godine u to doba bilo ismijano, kasnija istraživanja sugeriraju da je model možda bio daleko precizniji nego što se prvotno mislilo. Godine 2009. druga skupina znanstvenika provela je sličnu analizu, koja je došla do gotovo identičnih rezultata, piše The Guardian.

Prema časopisu American Scientist, novija analiza pokazala je da su podaci modela iz 1972. godine i dalje nevjerojatno precizni, čak i 35 godina kasnije. "Ne znamo za nijedan ekonomski model koji je bio toliko točan kroz tako dugo vremensko razdoblje", ističe se u izvješću.

Dodatna istraživanja potvrđuju crne prognoze

Godine 2021. Gaja Herington, nizozemska istraživačica održivog razvoja, također je analizirala stare podatke i usporedila ih s novim empirijskim dokazima. Rezultati su bili poražavajući – podaci su se i dalje poklapali s ranijim predviđanjima.

Prema njezinoj analizi, ekonomski rast mogao bi usporiti već do kraja ovog desetljeća, dok bi kolaps društva mogao nastupiti deset godina kasnije.

Ipak, Herington nudi i tračak nade. "Još uvijek imamo priliku promijeniti smjer i izbjeći najgori scenarij", rekla je za The Guardian. Ključ rješenja vidi u inovacijama u poslovanju, promjenama u politikama vlada i angažmanu civilnog društva.

Iako se ne može sa sigurnošću tvrditi hoće li se ova predviđanja ostvariti, činjenica da su se raniji modeli pokazali iznimno preciznima postavlja ozbiljno pitanje – možemo li si priuštiti da ih ignoriramo?