Najnovije međunarodno istraživanje otkrilo je fascinantnu genetsku povijest Balkana — od rimskih gradova i legija do masovnih seoba Slavena koje su zauvijek oblikovale narode ovih prostora. Analiza drevnog DNK pokazuje koliko su Hrvati, Srbi i ostali narodi regije genetski povezani te koliko duboko u naš identitet sežu korijeni prastanovnika, rimskih doseljenika i slavenskih migracija.

Multidisciplinarni tim od čak 70 znanstvenika — među kojima je više od 30 stručnjaka iz Hrvatske — proveo je najopsežniju genetsku analizu povijesti Balkana do sada. Istraživanje su zajednički proveli Institut za evolucijsku biologiju iz Španjolske, Sveučilište Zapadnog Ontarija i Sveučilište Harvard, a rezultati su u siječnju objavljeni u uglednom časopisu Cell.

Znanstvenici su rekonstruirali potpune genomske podatke 146 drevnih ljudi, čiji su ostaci iskopani ponajviše na području današnje Hrvatske i Srbije. Cilj istraživanja bio je rasvijetliti genetske promjene na Balkanu od rimskih vremena do ranog srednjeg vijeka.

Rimsko naslijeđe na Balkanu

Studija se posebno fokusirala na dva ključna razdoblja: rimsko doba (1. – 400. godina nove ere) te period seobe naroda i ranog srednjeg vijeka (400. – 900. godina). Od ukupnog broja, čak 58 uzoraka potjecalo je iz Hrvatske, s lokaliteta kao što su Zadar, Sisak, Osijek, Nuštar i Bojna. Ostali su uzorci prikupljeni iz Viminacijuma (današnji Kostolac u Srbiji), Niša, Jagodnjaka te drugih antičkih i srednjovjekovnih nalazišta.

Uz većinu uzoraka iz tih razdoblja, u istraživanju su analizirani i nešto mlađi ostaci, poput onih iz Lepenskog vira iz 15./16. stoljeća i iz Kosinja u Lici iz 17./18. stoljeća.

Masovne migracije i trajne promjene

Rezultati otkrivaju da je nakon 6. stoljeća, kada je Rimsko Carstvo trajno izgubilo kontrolu nad Balkanom, uslijedio masovan priljev ljudi genetski sličnih današnjim slavenskim narodima istočne Europe. Ti doseljenici ostavili su snažan genetski trag, koji danas čini između 30 i 60 posto porijekla modernih balkanskih naroda — što predstavlja jednu od najvećih i najtrajnijih demografskih promjena u Europi ranog srednjeg vijeka.

Kako objašnjava dr. Mario Novak s Instituta za antropologiju, ovo je tek pilot-studija, dok su pod vodstvom Harvarda već u tijeku opsežnija istraživanja genetske povijesti stanovnika jugoistočne Europe.

"Ovim istraživanjem dobili smo nepobitne biološke dokaze o masovnom naseljavanju ljudi i zajednica koje govore slavenskim jezicima tijekom ranog srednjeg vijeka, sve do Grčke i Egejskih otoka. Većina genetskog naslijeđa današnjih stanovnika Balkana potječe upravo iz tih seoba", rekao je dr. Novak.

Prema trenutnim podacima, slavenska genetika čini 50–60 posto nasljeđa Hrvata i Srba, dok se prema jugu Balkana taj postotak smanjuje.

Stari korijeni u modernom DNK-u

Analiza drevnog DNK-a također otkriva da je u naš genetski kod duboko ukorijenjen i značajan dio nasljeđa prastanovnika ovih prostora, od brončanog i željeznog doba, kao i rimskih doseljenika iz različitih krajeva Carstva.

Bez obzira na današnje političke granice, rezultati jasno pokazuju da su populaciju Balkana oblikovali zajednički povijesni i demografski procesi, čije posljedice nosimo u genima i danas.