Znanstvenici tvrde da potresi imaju zastrašujuću povijest: Ovi današnji su navodno posljedica strašnog događaja
Kontinent Sjeverna Amerika možda i danas podrhtava od posljedica dva velika potresa koji su pogodila kontinent prije više od stoljeća, prema novim istraživanjima. Ako su statističke pretpostavke koje su znanstvenici iznijeli točne, to znači da su neki današnji potresi započeli još u 1800-ima, nakon nekih od najjačih potresa zabilježenih u povijesti kontinenta.
Zapravo, autori studije procjenjuju da je otprilike 23 posto do 30 posto potresnih udara koje je područje seizmičke zone New Madrid doživjelo između 1980. i 2016. godine bilo naknadno djelovanje četiri velika potresa koji su pogodili područje 1811. i 1812. godine, s magnitudama između 7,2 i 8.
Štoviše, još jedan veliki potres, magnituda 6,7 do 7,3, koji je pogodio Charleston, Južna Karolina, 1886. godine, mogao bi objasniti do 72 posto potresnih udara koje je područje doživjelo od tada, prenosi Science Alert.
Kinezu analizirali potrese
Ovi rezultati ukazuju na mogućnost da unutar geološki stabilnih područja kontinenata, gdje nema puno tektonske aktivnosti, neki potresi mogu nastaviti neometano desetljećima ili čak stoljećima, iako je potrebno mnogo više istraživanja prije nego što se ta kontroverzna ideja može potvrditi.
"Neki znanstvenici pretpostavljaju da je suvremena seizmičnost u dijelovima stabilne Sjeverne Amerike naknadno djelovanje, a drugi znanstvenici misle da je to uglavnom pozadinska seizmičnost", kaže geoznanstvenik Yuxuan Chen sa Sveučilišta Wuhan u Kini.
Koristeći drugačiju statističku metodu od prethodnih istraživača, Chen i geolog Mian Liu sa Sveučilišta u Missouriju analizirali su tri najveća potresa u povijesti Sjeverne Amerike.
Bili su dosta davno
Jedan se dogodio 1663. u jugoistočnom Quebecu u Kanadi. Drugi je pogodio područje Missourija i Kentuckyja početkom 1811. godine. I posljednji potres pogodio je Južnu Karolinu 1886. godine.
Sva tri područja smještena su unutar kontinentalnog interijera, daleko od granica tektonskih ploča, a ipak i dalje doživljavaju skupine suvremenih potresa.
Modelirajući seizmičke valove koji bi proizašli iz tri najveća povijesna potresa, Chen i Liu su mapirali epicentre u radijusu od oko 250 kilometara. Zatim su pogledali potrese koji su se dogodili blizu tih epicentralnih područja u sljedećim desetljećima, uključujući jasne potrese iznad magnituda 2,5.
Naknadni potresi
Kako bi utvrdili kako su stariji i noviji potresi povezani, istraživači su primijenili metodu "najbliži susjed" na svoje podatke. Prema ovoj statističkoj metodi, ako su potresi preblizu u prostoru, vremenu i magnitudi da bi se smatrali neovisnim pozadinskim događajima, pretpostavlja se da je jedan uzrokovao drugi.
Ovisno o veličini i lokaciji glavnog potresa u New Madridu, koja je donekle nesigurna, Chen i Liu procjenjuju da između 10 i 65 posto suvremenih potresa u regiji vjerojatno su naknadni udarci, iako je stvarnost vjerojatno prema donjoj granici te procjene.
Slični rezultati pronađeni su za Sjevernu Karolinu, ali u Québecu su autori pronašli uglavnom pozadinsku seizmičnost. To ukazuje da su naknadni udarci potresa u Québecu, koji su imali magnitudu od 6,5 do 7,5, nestali. "Mješavina dugotrajnih naknadnih udaraca i pozadinske seizmičnosti može biti uobičajena u stabilnim kontinentima", sugeriraju Chen i Liu.
Dva istraživača smatraju da dugotrajan post-seizmički stres stabilnih kontinenata može "pridonijeti dugim nizovima naknadnih udaraca".
Ispod poznatog poluotoka pronašli masivne skrivene labirinte: Pogledajte što su sve zatekli u njima
'To je mješavina'
Na kraju, smatraju da je rasprava o tome jesu li suvremeni potresi Sjeverne Amerike samo pozadinska buka ili naknadni udarci prejednostavljena; objašnjenja se ne moraju isključivati. "To je neka vrsta mješavine", tvrdi Chen.
Susan Hough, geofizičarka sa Sjedinjenih Američkih Država Geological Survey koja nije bila uključena u trenutačno istraživanje, kaže da je moguće da lažni naknadni udarci mogu zavarati.
"U nekim pogledima, potresi izgledaju kao naknadni udarci ako pogledate prostornu distribuciju, ali potresi mogu biti čvrsto grupirani iz nekoliko razloga", objašnjava Hough.
"Jedan je taj da su to naknadni potresi, ali također možete imati proces puzanja koji se događa, a koji nije dio procesa naknadnog udara. Točno što njihovi rezultati znače još je uvijek otvoreno pitanje."