Zvuči kao znanstvena fantastika: naše tijelo emitira nevidljivo “svjetlo”. Ne radi se o “auri”, nego o mjerljivoj, iznimno slaboj svjetlosti koju znanstvenici bilježe specijalnim kamerama — i koja prati ritam našeg metabolizma. Nova i starija istraživanja objašnjavaju odakle taj sjaj dolazi, zašto je povezan s oksidativnim procesima u stanicama i zašto ga golim okom ne možemo vidjeti, prenosi PubMed.

Da, tijelo “svijetli”: što su Japanci snimili

Tim istraživača u Japanu prvi je visokoosjetljivom, kriogenom CCD kamerom snimio ultra-slabo spontano zračenje ljudskog tijela u vidljivom području. Zabilježili su i dnevni ritam emisije: svjetlosni signal bio je slabiji ujutro, a jači kasno poslijepodne, što su povezali s promjenama u energetskom metabolizmu. Intenzitet je daleko ispod praga ljudskog vida.

Odakle dolazi “nevidljivo svjetlo”?

Mehanizam je dobro opisan u literaturi: riječ je o ultra-slaboj emisiji fotona (biopotonima) koja nastaje tijekom oksidativnih reakcija u stanicama. Uloga reaktivnih kisikovih vrsta (ROS) ključna je i u spontanoj i u stresom induciranoj emisiji. Ukratko, kad stanice stvaraju energiju, dio kemijskih reakcija završava u — fotonima.

Što to znači za zdravlje? Potencijal i ograničenja

Znanstvenici istražuju može li se ovaj svjetlosni signal koristiti kao neinvazivni pokazatelj oksidativnih procesa u organizmu. Sustavni pregled radova zaključuje da postoji potencijal, ali da su potrebna standardizirana mjerenja i dodatna istraživanja prije ikakve kliničke primjene. Noviji radovi ispituju regionalne razlike emisije na koži i veze s oksidativnim stresom.

Nije “magična aura”: razlika između biopotona i topline tijela

Važno: svatko od nas snažno zrači infracrvenom toplinom (to je ono što vide termalne kamere). To je normalno toplinsko zračenje i dio je elektromagnetskog spektra, ali nije isto što i ultra-slaba vidljiva emisija biopotona. Infracrveno zračenje čovjeka vršne je energije u daljem IR području i potpuno je nevidljivo ljudskom oku — no puno je jače od biopotona.

Možemo li to vidjeti golim okom?

Ne. Istraživanje koje je snimilo dnevni ritam jasno navodi da je intenzitet oko tisuću puta slabiji od praga detekcije ljudskog oka. Potrebne su ultraosjetljive, kriogeno hlađene kamere i kontrolirani uvjeti da bi se signal uopće registrirao.

Što kažu najnoviji pregledi

Pregledi iz 2024. dodatno razrađuju biokemijske puteve koji vode do stvaranja pobuđenih molekularnih stanja i emisije fotona tijekom oksidativnog metabolizma.

Opasna bolest pronađena u mesu koje Hrvati jedu svakodnevno: 'Razvile su otpornost, opasne su po život'

Fenomen je stvaran i mjerljiv, a biopotoni su obećavajući istraživački alat za praćenje oksidativnih procesa — no još uvijek nisu validiran medicinski test.Ljudsko tijelo doista emitira nevidljivo, ultra-slabo svjetlo. Riječ je o prirodnom nusproduktu metabolizma i oksidativnih reakcija, s jasnim dnevnim ritmom. To nije vidljivo bez specijalne opreme i ne potvrđuje postojanje “aura”, ali može poslužiti kao prozor u kemiju živih stanica — područje u kojem znanost aktivno napreduje.