Dok većina znanstvenika i vjernika stoljećima smatra da se biblijski Edenski vrt nalazio na području današnjeg Iraka, nova teorija izaziva buru u akademskim krugovima. Prema tvrdnjama dr. Konstantina Borisova, računalnog inženjera i istraživača, rajski vrt iz Knjige Postanka zapravo se prostirao na teritoriju drevnog Egipta.

Biblijski tekst opisuje Edenski vrt kao raj u kojem su Bog postavio Adama i Evu, s rijekom koja je navodnjavala vrt i dijelila se u četiri toka: Gihon, Eufrat, Tigris i Pišon. Tradicionalno, smatralo se da su Eufrat i Tigris presudni tragovi koji upućuju na Mezopotamiju, odnosno današnji Irak. No, u svojoj znanstvenoj studiji iz 2024. godine, objavljenoj u časopisu Archaeological Discovery, dr. Borisov predlaže novu identifikaciju ovih rijeka.

Prema njegovim riječima, Gihon odgovara rijeci Nil, Eufrat i Tigris ostaju isti, dok Pišon poistovjećuje s rijekom Ind. Ova interpretacija, kako navodi, podudara se sa srednjovjekovnim europskim kartama svijeta. Borisov ističe kako su drevne karte prikazivale kružni svijet okružen rijekom Oceanus, a na samome vrhu takve karte nalazio se — Eden.

Drvo života

"Ispitivanjem karte iz oko 500. godine prije Krista, postaje jasno da su jedine četiri rijeke koje izlaze iz Oceanusa upravo Nil, Tigris, Eufrat i Ind", napisao je Borisov u svojoj studiji.

Osim toga, ovaj istraživač tvrdi da se na mjestu gdje je nekoć stajalo biblijsko Drvo života danas uzdiže Velika piramida u Gizi. Prema Bibliji, plodovi s tog drveta pružali su vječni život onome tko ih pojede. Borisov objašnjava kako su simulacije pokazale da se nabijene čestice unutar piramide skupljaju na njenom vrhu.

"Ne može se zanemariti činjenica da se u simulaciji nabijene čestice raspoređuju tako da tvore nekoliko paralelnih grana koje se šire iz središnje linije, stvarajući prikaz nalik drvetu", ističe Borisov.

Iako fizički dokazi o postojanju Edenskog vrta još uvijek nedostaju, mnogi znanstvenici i dalje vjeruju da se nalazio na području Iraka, upravo zbog prisutnosti rijeka Tigris i Eufrat. No, stvarne lokacije Gihona i Pišona, ako još uvijek postoje, i dalje ostaju misterij, otvarajući prostor za brojne teorije koje smještaju Eden u Iran, Mongoliju, pa čak i Floridu, prenosi Daily Mail.

Opis u knjizi Postanka

Unatoč tome, Borisov vjeruje da su tragovi koje je pronašao u korist Egipta presudni. U svojoj recenziranoj studiji, oslanjao se na širok spektar izvora — od antičkih grčkih tekstova, biblijskih stihova i srednjovjekovnih karata, do zapisa ranih povjesničara. Usto je koristio i mitološku simboliku, geografske analize te moderne teorije o rijeci Oceanus.

Knjiga Postanka (2:8-17) opisuje da je "rijeka iz Edena tekla da bi natapala vrt, a odatle se dijelila i postajala četiri ogranka". U tekstu stoji kako je prvi ogranak Pišon, koji teče oko cijele zemlje Havile, drugi je Gihon, koji okružuje zemlju Kuš, treći je Tigris, koji teče istočno od Asirije, dok je četvrti Eufrat.

Zanimljivo je da nijedno stvarno mjesto na Zemlji nema rijeku koja se dijeli u četiri toka, no europska karta iz kasnog 13. stoljeća prikazuje upravo takav prizor. Drevna vjerovanja opisivala su postojanje rijeke Oceanus koja je okruživala cijeli svijet, a Borisov ističe da Herefordska karta svijeta (Mappa Mundi) prikazuje kružni svijet okružen ovom mitskom rijekom. Na samom vrhu karte nalazi se "Raj", odnosno Eden, smješten tik uz rijeku Oceanus.

'Edenska rijeka natapa Vrt'

Osim karata, Borisov se poziva i na djelo židovsko-rimskog povjesničara Tita Flavija Josipa (Antiquities, Knjiga 1, Poglavlje 1, Odjeljak 3), koji je napisao: "Vrt je natapala jedna rijeka koja je kružila oko cijele zemlje i dijelila se u četiri dijela. Pišon, koji označava mnoštvo, teče u Indiju i ulijeva se u more, a Grci ga nazivaju Ganges. Eufrat i Tigris teku prema Crvenom moru. Geon, koji prolazi kroz Egipat, znači ono što dolazi s istoka, a Grci ga nazivaju Nil."

Borisov ističe kako naziv "Geon" predstavlja starogrčku riječ za "Gihon". Dodaje i kako je Josip napisao da samo "Edenska rijeka natapa Vrt, a ne i ostale četiri rijeke spomenute u Bibliji", što ga navodi na zaključak da "Edenski vrt leži uzduž toka rijeke Oceanus."

"Iz ovoga proizlazi da su sve rijeke spomenute u Bibliji identificirane te da je potrebno samo slijediti tok Oceanusa oko svijeta kako bismo precizno locirali Eden", tvrdi Borisov. Ipak, priznaje da bi za potvrdu ove hipoteze bilo potrebno utvrditi "točan tok rijeke Oceanus."

Čestise se skupljaju na vrhu

Ova teorija dodatno se oslanja na Borisovljevu tvrdnju da Velika piramida u Gizi stoji na mjestu gdje je nekoć raslo Drvo života. Prema Bibliji, konzumacija plodova tog drveta omogućavala je vječni život.

Velika piramida u Gizi visoka je oko 138 metara, a široka oko 230 metara. U računalnim simulacijama iz 2012. godine, istraživači su otkrili da se nabijene čestice u Velikoj piramidi skupljaju upravo na vrhu strukture.

"Kad čestice izlaze iz piramide, sudaraju se s neutralnim atomima dušika i kisika, što dovodi do njihove ionizacije i oslobađanja fotona, pretežno u nijansama ljubičaste i zelene", pojašnjava Borisov.

Dodaje kako simulacija pokazuje da "svaka grana odgovara sloju greda u rasterećujućoj komori, ukupno ih je pet, pa tako simulirano drvo ima pet jasnih grana."