Unatoč desetljećima proučavanja, jasni dokazi o postojanju života na Marsu još uvijek nisu pronađeni. Međutim, jedan od najambicioznijih pothvata u toj potrazi – misija Viking iz 1976. godine – možda je bio bliži otkriću nego što smo svjesni. Znanstvenici danas razmatraju mogućnost da su metode korištene u tim eksperimentima zapravo uništile tragove života koje smo pokušavali pronaći.

Je li misija Viking nesvjesno ugasila život na Marsu?

Tijekom 1970-ih, vikinški landeri bili su prvi uređaji koji su uspješno sletjeli na Mars i započeli istraživanje njegova tla. Jedan od glavnih ciljeva bio je otkrivanje biosignatura – molekula koje bi mogle ukazivati na postojanje života. Iako tadašnji eksperimenti nisu dali nedvojbene rezultate, znanstvenici danas smatraju da su uzorci možda sadržavali dokaze života, no korištene metode su ih uništile.

Astrobiolog Dirk Schulze-Makuch s Tehničkog sveučilišta u Berlinu tvrdi da su neki biološki eksperimenti misije bili pogrešno zamišljeni. Prema njegovim riječima, ključna greška bila je što su znanstvenici pretpostavili da će potencijalni marsovski mikroorganizmi reagirati na vodu na isti način kao i zemaljski organizmi. No Mars je izrazito suh planet, a bilo kakvi mikrobi na njemu mogli bi biti prilagođeni upravo takvom okruženju.

Ako prečesto imate hladne ruke, to može biti znak opasne bolesti: Evo kako se u 1 minuti možete 'testirati'

Pogreške u eksperimentima

Primjerice, jedan od testova uključivao je dodavanje vode u uzorke tla kako bi se provjerili znakovi metabolizma ili fotosinteze. Međutim, u retrospektivi, čini se da su ti uvjeti mogli biti smrtonosni za mikroorganizme prilagođene suhoći – doslovno su ih "utopili". Znakovito je da su rezultati sličnog eksperimenta, koji nije uključivao dodavanje vode, pokazali snažnije naznake potencijalnog života.

Još jedan eksperiment, plinski kromatograf-maseni spektrometar (GCMS), zahtijevao je zagrijavanje uzoraka kako bi se identificirali organski spojevi. Međutim, kasnija analiza pokazala je da je visoka temperatura mogla uništiti te spojeve prije nego što su ih znanstvenici uspjeli identificirati.

Što sada znamo?

Danas znamo da su klorirani organski spojevi, pronađeni u uzorcima tla tijekom misije Viking, zapravo porijeklom s Marsa, iako nije jasno jesu li nastali biološkim ili nebiološkim procesima. Nadalje, Schulze-Makuch predlaže da bi život na Marsu mogao koristiti vodikov peroksid kao prilagodbu na ekstremnu suhoću, što je hipoteza koja nije nespojiva s rezultatima Vikinga.

Što dalje?

Gotovo 50 godina nakon misije Viking, znanstvenici pozivaju na novu misiju koja bi se posebno usredotočila na potragu za životom, uzimajući u obzir nova saznanja o marsovskom okolišu. Umjesto "slijeđenja vode", kako je dugo bila strategija NASA-e, možda bismo trebali pratiti hidratizirane soli i higroskopne spojeve, koji bi mogli biti ključ za otkrivanje života na Marsu.

Schulze-Makuch zaključuje da je s našim današnjim znanjem i naprednijom tehnologijom vrijeme za novi korak u potrazi za odgovorom na jedno od najvećih pitanja: jesmo li sami u svemiru?