Jedan od poznatijih je slučaj bivšeg HDZ-ovog ministra Petra Čobankovića, koji je zbog zloupotrebe položaja i ovlasti (oštetio je državni proračun za tridesetak milijuna kuna) osuđen na kaznu od godine dana zatvora. Ta kazna mu je, zbog nagodbe s USKOK-om u Aferi Planinska zamijenjena radom za opće dobro. Jedan dan zatvora zamijenjen je s dva sata rada za opće dobro, te je svoju kaznu proveo u Caritasovoj pučkoj kuhinji Osječko-đakovačke biskupije.

Drugi poznati slučaj je onaj poduzetnika Tomislava Horvatinčića, koji je pravomoćno osuđen na četiri godine i deset mjeseci zatvora zbog izazivanja pomorske nesreće u kojoj je živote izgubio talijanski bračni par Salpietro. Nesreća se dogodila 2011. godine, osuđen je 2019. godine i prvi put pozvan na izdržavanje kazne u ožujku 2020. U zatvor bi morao 1. srpnja 2021. Da je izrečena kazna bila veća od pet godina, morao bi odmah u zatvor i tamo bi bio ostao da pravomoćnosti presude.

Treći, manje eksponirani slučaj relativne blagosti suda prema počinitelju kaznenog djela je slučaj s Općinskog suda u Varaždinu, gdje je osoba proglašena krivom zbog nasilja u obitelji i neovlaštenog posjedovanja vatrenog oružja dobila uvjetnu kaznu s rokom kušnje od dvije godine i morala platiti sudske troškove od 300 HRK, te joj je određena obveza liječenja od ovisnosti.  

S druge strane spektra je slučaj s Općinskog suda u Bjelovaru, koji je na strogu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci osudio osobu zbog krađe suhomesnatih proizvoda u vrijednosti od 1.150 HRK.

Da je iznos ukradene robe bio ispod 1.000 kuna, počinitelj uopće ne bi bio kazneno gonjen, već bi trgovački lanac u kojem je krađa počinjena ukradenu vrijednost morao potraživati putem privatne parnice.

U slučaju ministra Čobankovića olakotna okolnost je bila nagodba s USKOK-om, bez koje ne bi bila moguća presuda bivšem premijeru Ivi Sanaderu. Ta praksa nije jedinstvena u Hrvatskoj, međutim, a i institut rada za opće dobro rasterećuje pravosuđe i zatvorski sustav.

Problem (naizgled) nepravednih kazni nije u zakonu, već u sudskoj praksi. Na sucima bi trebala biti procjena za koja je djela primjerena zamjena zatvorske kazne radom za opće dobro.