Za izlet u pustinju Saharu trebat će vam, logično, puno vode i najbolje zaštite od sunca. No, ako tamo odlučite prenoćiti, nužna vam je topla odjeća i kvalitetna vreća za spavanje.

Temperature u Sahari mogu drastično pasti kada sunce zađe, od prosječno visokih 38 Celzijevih stupnjeva tijekom dana do, u prosjeku, najnižih -4 tijekom noći, prema NASA-i .

Zašto se ova dramatična promjena temperature događa u sušnim pustinjama poput Sahare i kako se domaće životinje i biljke nose s takvim divljim ekstremima?

 

Toplina i vlaga

Razlog zašto sušne pustinje, suhe regije koje pokrivaju oko 35% Zemljinog kopna, imaju visoke, a zatim tako niske temperature jest kombinacija dvaju ključna čimbenika – pijeska i vlage.

Pijesak ne zadržava dobro toplinu. Kada toplina i svjetlost sunca udare u pješčanu pustinju, zrnca pijeska u gornjem sloju pustinje apsorbiraju i otpuštaju toplinu natrag u zrak. Tijekom dana pješčano zračenje sunčeve energije pregrijava zrak i uzrokuje porast temperatura. S druge strane, noću većina topline u pijesku brzo se otpušta u zrak i nema sunčeve svjetlosti koja bi ga ponovno zagrijala, ostavljajući pijesak, ali i temperaturu zraka hladnijom.

Međutim, ova pojava ne objašnjava tako drastičan pad temperature jer, kad sunce zađe na, primjerice, tropskoj plaži ne morate obući zimski kaput.

Glavni razlog velike promjene temperature je taj što je pustinjski zrak izrazito suh. U sušnim pustinjama kao što su Sahara i pustinja Atacama u Čileu, vlažnost količina vodene pare u zraku je praktički nepostojeća, a za razliku od pijeska, voda ima ogroman kapacitet za pohranjivanje topline.

Vodena para u zraku zadržava toplinu blizu tla poput divovske nevidljive deke i sprječava da se rasprši u atmosferu. Zrak s visokom razinom vlage također zahtijeva više energije za zagrijavanje, što znači da je potrebno više vremena da se ta energija rasprši i da se okolina ohladi. Stoga nedostatak vlage u pustinjama omogućuje ovim sušnim mjestima da se brzo zagriju, ali i brzo ohlade.

 

Prilagođavanje ekstremnim temperaturama

Pustinjske životinje dobro su prilagođene ekstremnim temperaturnim promjenama pustinje, a veći im je problem nabaviti dovoljno hrane i vode za preživljavanje.

Gmazovi, najrasprostranjenija i najraznovrsnija životinjska skupina u pustinji, dobro su prilagođeni ekstremnim temperaturnim varijacijama jer su hladnokrvni ili ektotermni, što znači da ne moraju ulagati energiju u održavanje stalne tjelesne temperature. 

Drugim riječima, gmazovi mogu usmjeriti tu energiju na druge aktivnosti, primjerice lov. Mnogi gmazovi također imaju koristi od toga što su mali, što im omogućuje da pronađu sjenovite kutke tijekom dana ili toplije stijene noću. 

Međutim, veliki toplokrvni ili endotermni sisavci, poput deva, preveliki su da bi se sakrili od sunca i ne mogu dopustiti da im tjelesna temperatura padne. Umjesto toga, deve preživljavaju održavajući stalnu tjelesnu temperaturu u toplim i hladnim uvjetima, a to čine tako što imaju puno izolacije u obliku masnoće i gustog krzna.

Nasuprot tome, pustinjske ptice koriste hlađenje isparavanjem – koriste vodu za prijenos topline sa svojih tijela na različite načine. Primjerice, neki supovi mokre na svoje noge kako bi se ohladili. Navedeno se može usporediti s ljudskim znojenjem ili psećim dahtanjem. Uz to, njihova sposobnost da lete na velike udaljenosti između izvora vode ili da jednostavnije dolaze do hrane znači da se ne moraju toliko brinuti o očuvanju vode kao druge pustinjske životinje. 

Biljke su, s druge strane, osjetljivije na ekstremne temperature. Pustinjske biljke, poput kaktusa, razvile su niz obrambenih sredstava, poput šiljaka i toksina, kako bi zaštitile svoju dragocjenu vodu od grabežljivaca. Međutim, niske temperature noću mogu biti smrtonosne za biljke jer se voda smrzava i širi unutar njihovih tkiva, što može uzrokovati nepovratna oštećenja. Stoga biljke rastu samo u područjima gdje temperatura zraka ne pada ispod nule više od nekoliko sati svake noći.

 

Promjena klime

Istraživači još uvijek otkrivaju kako klimatske promjene mogu utjecati na sušna mjesta i organizme te predviđaju prosječni porast temperature od 1,7 do 2,2 Celzijeva stupnja.

Ključan problem je taj što klimatske promjene mogu utjecati na količinu godišnjih oborina na koje se pustinjski svijet oslanja. Po predviđanjima, klima će postati manje dosljedna, postojat će relativno vlaže, kao i relativno suhe godine, a samo jedna izrazito suha godina dovoljna je da izazove velike probleme u pustinjskom ekosustavu.