Škripanje krede ili noktiju po ploči i struganje vilicom po tanjuru neki su od najgorih zvukova koji ulaze u kategoriju zvukova na koje se ježimo. 

Neugodni su, ali zašto imamo tako intenzivnu tjelesnu reakciju na ove zvukove? Je li razlog samo to što ih je neugodno slušati ili postoji i dublje biološko objašnjenje?
 

Kako čujemo zvuk?

Možda se sjećate kultne scene "zvučnog vala čaše vode" iz Jurskog parka.

U gluho doba noći, dječak primijeti kako se voda u čaši počinje mreškati dok tlo oko njega vibrira, otkrivajući dolazak divovskog T. rexa koji gazi parkom. Vibracija koju stvaraju koraci dinosaura uzrokuje pomicanje vode u čaši.

Zvučni val funkcionira na sličan način. Kada govorimo ili ispuštamo zvukove, naše glasnice stvaraju pritisak koji gura čestice zraka prema van, a koje zatim stvaraju vibracije, odnosno valove u zraku.

 

Anatomija ljudskog uha

Čestice zraka vibriraju u skladu s proizvedenim pritiskom i probijaju se do naših ušiju. Vanjski dio ušiju, poznat kao ušna školjka, prikuplja ove zvučne valove u obliku vibracija čestica zraka. Vibracija putuje kroz mali prostor između vanjskog otvora uha i bubnjića poznatog kao ušni kanal.

Bubnjić je rastegnuta membrana koja funkcionira točno kao površina bubnja. Baš kao što površina bubnja vibrira kada ju udaramo bubnjarskom palicom, vibrirajuće čestice zraka uzrokuju vibriranje bubnjića!

Unutar bubnjića i s njim povezane su male kosti poznate kao ušne koščice. Njihova uloga je prijenos percipirane vibracije na pužnicu.

Pužnica je mala struktura nalik pužu, logično, koja se nalazi u najdubljem dijelu uha. Ima tri sloja ispunjena tekućinom i obložena je sitnim strukturama nalik dlačicama, poznatim kao Cortijev organ.

 

Sada, prisjetite se kako je T. rex svojim snažnim koracima uzrokovao vibracije vode u čaši. Na isti način vibrirajuća pužnica uzrokuje pomicanje tekućine u njoj. Tekućina koja se pomiče aktivira i stanice dlake povezane s primarnim živcem, slušnim živcem, koji šalje vibracijske signale dijelu mozga odgovornom za razumijevanje zvukova, poznatom kao slušni korteks.

Dvije glavne značajke zvučnog vala su njegova amplituda i frekvencija. Amplituda nam govori koliko je zvuk glasan, dok nam frekvencija daje do znanja koliko je zvuk visok ili nizak.

 

Zašto ne možemo podnijeti zvuk struganja po ploči?

Znanstvenici su 2012. godine proveli istraživanje u kojem su tražili od ljudi da rangiraju popis zvukova prema tome koliko su neugodni. Zvukovi koji su dospjeli na vrh popisa uključivali su nož po staklu, nokte po ploči, vilicu po staklu i prodorno vrištanje.

Svi ovi zvukovi imali su jednu temeljnu sličnost – visoki ton! Visina, kao što je ranije spomenuto, određena je frekvencijom. 

Ljudska bića mogu čuti zvukove u frekvencijskom rasponu između 20 Hz i 20 000 Hz. Frekvencije gore navedenih zvukova su između 2000 Hz i 5000 Hz, a čini se da su naše uši najosjetljivije na ovaj raspon zvučnih frekvencija.
 

Zašto takvi zvukovi pokreću instinkte preživljavanja?

Od svih spomenutih zvukova, vrištanje je jedini koji se proizvodi kao “normalna” reakcija na situaciju. Ljudska bića su evolucijski programirana da odgovore na vrisak kao na opasnost ili situaciju u kojoj se radi o životu ili smrti. Ovo dolazi od naših predaka koji su ispuštali takve zvukove u kriznim situacijama, a teorija je da su naše uši evoluirale te postale osjetljivije na takve zvukove kako bi povećale šanse za preživljavanje.

Vrisak, kao i svaki drugi zvuk, sastoji se od više frekvencija. U drugom istraživanju znanstvenici su izolirali različite frekvencije vriska i zamolili pojedince da ih rangiraju prema nelagodi. Iznenađujuće, najviše su im smetali vriskovi srednje frekvencije.

Frekvencija zvuka struganja noktiju po ploči savršeno se slagala sa srednjim frekvencijama vriska. Stoga, znanstvenici nagađaju da ranije navedeni nelagodni zvukovi pokreću jednake alarme u našim glavama kao vrisak, iako nam naš vizualni uvid dokazuje da se oko nas ne događa ništa prijeteće.

 

Dakle, ovaj sukob između onoga što nam naš mozak govori i onoga što vidimo uzrokuje akutnu nelagodu koju izazivaju ti zvukovi.