Sa svojim masivnim tijelima i divovskim oblacima izmeta, veliki kitovi mogu premjestiti mnogo organskog materijala oko našeg planeta. Ovisno o broju kitova na okupu, to bi ih moglo učiniti vrijednim odlagalištima ugljika, smatraju istraživači. Morska biologinja Heidi Pearson i kolege pregledavaju znanstvenu literaturu u novom radu kako bi procijenili koliki bi utjecaj ovi divovski sisavci mogli imati kao prirodno rješenje za klimu. "Plavi kit i kit s perajama dvije su najveće životinje koje su ikada postojale na Zemlji", objašnjavaju Pearson i tim u svojoj recenziji, prenosi Science Alert.

"Njihova veličina i dugovječnost omogućuju velikim kitovima da snažno utječu na kruženje ugljika pohranjujući ugljik učinkovitije od malih životinja, gutajući ekstremne količine plijena i proizvodeći velike količine otpadnih proizvoda." Veliki kitovi, koji uključuju usate kitove i zubate kitove sjemenjake, igraju značajnu ulogu u biološkoj pumpi ugljika u oceanu, kružeći ugljik između oceana i atmosfere.

Neki od ovih morskih sisavaca mogu živjeti i do 200 godina. Svaki dan pojedu oko četiri posto svoje težine u račićima (kril) i planktonu, što za plave kitove iznosi oko 35 tone. Njihovi tsunamiji iz izmeta zatim hrane plankton koji veže CO2 koji pluta blizu površine oceana inače nedostupnim hranjivim tvarima poput željeza i dušika. Kril se hrani tim planktonom, prosljeđujući te hranjive tvari i ugljik mnogim životinjama koje se njima redom hrane, uključujući pingvine, ptice, tuljane, ribe i, naravno, kitove.

Prehrana je ključna

Zapravo, prethodne studije su otkrile da unatoč tome što kitovi jedu kril, veće koncentracije kitova često znače veće koncentracije krila. Poznat kao paradoks krila, rezultat je sve te dodatne kitove kakice koja služi kao zaliha hrane, povećavajući broj sićušnih rakova. Rojevi krila također igraju ulogu u biološkoj pumpi ugljika s vlastitim naslagama izmeta koje šalju ugljik u dubine oceana. Prije nego što je industrijski kitolov drastično smanjio biomasu velikih kitova za oko 80 posto, kitovi su izvršili ogroman dio ove prirodne oplodnje oceana. Neke procjene sugeriraju da su prije nego što je njihova populacija desetkovana, kitovi ulješure u Južnom oceanu pomogli u uklanjanju blizu 2 milijuna tona CO2 godišnje; sada je ovaj broj bliži 200 000 tona. Divovski sisavci također recikliraju ugljik na druge, dramatičnije načine, tonući na dno oceana nakon smrti. Ovdje njihova biomasa postaje hrana za cijeli niz drugih životinja, izdvajajući taj ugljik duboko ispod vode. Tu je i velika pokretna traka za kitove – većina ovih vrsta kitova migrira s hranilišta bogatih hranjivim tvarima na mjesta za razmnožavanje siromašna hranjivim tvarima, distribuirajući hranjive tvari u hodu.

"Uzimajući u obzir da usati kitovi imaju neke od najdužih migracija na planetu, oni potencijalno utječu na dinamiku hranjivih tvari i kruženje ugljika na razini oceanskog bazena", pišu Pearson i tim. Prije industrijskog lova na kitove, plavi kitovi su prevozili oko 140 kilotona ugljika godišnje na južnoj hemisferi, potičući biološku aktivnost u njihovim inače siromašnim hranjivim područjima za razmnožavanje. Sada je to bliže 0,51 kilotona. Još uvijek ima mnogo nepoznanica, navodi se u pregledu, uključujući nejasnoće oko toga koliko CO2 kitovi izdišu u atmosferu.

Puno je prijetnji

Trenutne prijetnje ovim nježnim divovima uključuju zaplete u ribolovu, udare brodova, zagađenje bukom, plastično onečišćenje i kontinuirani kitolov. I na kitove već utječu posljedice klimatskih promjena, a njihov plijen je u pokretu zbog promjenjivih uvjeta vode. Dobra je vijest da se neke velike populacije kitova povećavaju, što dokazuje da mjere koje smo poduzeli da im pomognemo stvarno funkcioniraju, uključujući stvaranje zaštićenih morskih područja kao i ograničenja brzine i smanjenje buke na mjestima gdje se te životinje okupljaju. Pomaganje velikim kitovima u procvatu bio bi naravno samo jedan dio mnogo veće mreže rješenja temeljenih na prirodi na koje su se obvezale dvije trećine potpisnika Pariškog sporazuma, uključujući zaštitu preostalih i obnovu izgubljenih i degradiranih ekosustava. "Oporavak kitova ima potencijal za dugoročno samoodrživo poboljšanje ponora ugljika u oceanu", zaključuju autori. "Potpuna uloga velikih kitova (i drugih organizama) u smanjenju ugljičnog dioksida bit će ostvarena samo kroz snažne intervencije očuvanja i upravljanja koje izravno promiču povećanje populacije."