Izvrsno očuvani fosili u Maroku sugeriraju da su neki od najranijih člankonožaca bili dugi gotovo 2 metra, dakel, divovski su u usporedbi sa račićima, kukcima i paucima koji su potomci ovih ranih beskralješnjaka, piše Live Science. Istraživači su otkrili dok su istraživali mjesto, poznato kao Taichoute, koje je dio Fezouata Shale, niza naslaga fosila koji datiraju iz razdoblja donjeg ordovicija (prije 485 do 470 milijuna godina) koji je otkriven 2017. godine.

Sada je dio marokanske pustinje, Taichoute je bio potpuno podmorski prije milijune godina. Prije istraživanja Taichoutea, najbliža marokanska nalazišta fosila bila su blizu Zagore, grada udaljenog 80 kilometara, gdje divovski člankonošci čine otprilike 1% do 2% ukupnog fosilnog materijala. U Taichouteu, prema studiji, gotovo polovica fosila je ovih ogromnih stvorenja.

"Sva naša prethodna saznanja o škriljcu Fezouata temeljila su se isključivo na nalazištima fosila u blizini regije Zagore", rekao je za Live Science Farid Saleh, glavni autor studije i postdoktorand na Sveučilištu u Lausannei u Švicarskoj. "Dominacija velikih člankonožaca u Taichouteu je jedinstvena. Moguće je da možete pronaći u jednom danu".

Dominirali su morima

"Ovi su člankonošci bili aktivni plivači i dominirali su ovim područjem prije 470 milijuna godina", rekao je Saleh. "Neki od ovih člankonožaca već su opisani, ali postoji dobar broj novih vrsta."

Dok istraživači trenutno identificiraju otprilike 70 primjeraka prikupljenih iz fosilnih slojeva tijekom kopanja, otkrili su više primjera Aegirocassis, izumrlog roda člankonožaca koji se hrane filtrima. Također su bili "slobodni plivači i mogli su se kretati u vodi kako god su htjeli", rekao je Saleh. Biti pokopan u fosilnim ležištima prekrivenim blatom milijunima godina doveo je do "izvanrednog očuvanja", rekao je Saleh. U nekim slučajevima sačuvani su čak i meki dijelovi životinja, uključujući njihove unutarnje organe.

Dok su gornji dijelovi njihovih vanjskih školjki općenito dobro očuvani, donekle su fragmentirani, jer su transportirani podvodnim klizištima prije njihovog očuvanja. Istraživači misle da su jedva zagrebali površinu onoga što bi moglo vrebati u Fezouata Shale. "Ima puno toga za učiniti u Taichouteu," rekao je Saleh, "a više terenskog rada donijet će puno više u budućnosti."