On opisuje kako se u takvom prostoru postaje svjestan vlastitih tjelesnih procesa poput otkucaja srca, zvukova disanja te čak sitnih pokreta u probavnom traktu. S obzirom na visok stupanj izolacije od vanjskih zvukova, ljudi su gotovo potpuno uronjeni u vlastito tijelo, postajući "zvukovi" u tom prostoru tišine.

Međutim, iako bi to moglo zvučati poput mirnog i meditativnog iskustva, provođenje vremena u anehoičnoj komori nije bez izazova. Ograničenje od 45 minuta sugerira da se nakon tog vremena mogu početi javljati negativni učinci na mentalno zdravlje. 

Ljudi koji su tamo dulje izvještavali su o osjećaju dezorijentacije, halucinacijama i poteškoćama s koncentracijom. To je svakako izazov za one koji pokušavaju postaviti rekord u vremenu provedenom unutar takve komore.

Oborio rekord

Jedan novinar je uspio ostati unutra preko sat vremena, 67 minuta, što je impresivno, ali i rizično. U trenutku kad je premašio preporučeno vrijeme, počeo je doživljavati intenzivne senzacije, uključujući tinitus (šum u ušima) i vizualne halucinacije. To ukazuje na važnost poštivanja sigurnosnih uputa i ograničenja, jer čak i u takvim kontroliranim uvjetima mogu se dogoditi ozbiljni učinci na pojedinca.

Nakon samo pet minuta provedenih u izolaciji, odmah je izvijestio da se osjeća dezorijentirano, nakon intenzivnog naleta tinitusa u oba uha. Nakon 15 minuta, tvrdio je da vidi svjetla koja plešu oko njega u sobi, a nakon 30 minuta unutra tvrdio je da može čuti zvuk vlastitog krvotoka.

Čovjek se zaključao u kutiju na 44 dana: Zastrašujuće što se dogodilo kada je napokon izašao

U takvim ekstremnim okolnostima, osobe koje se odluče testirati granice svog uma i tijela moraju biti svjesne rizika i pripremljene za izazove s kojima se mogu suočiti. Iako obaranje rekorda može biti postignuće, važno je uvijek staviti sigurnost i dobrobit pojedinca na prvo mjesto.