Zlatno doba nizozemske umjetnosti ne bi bilo toliko zlatno bez posebnog dodira Rembrandta van Rijna. Kemičari iz Rijksmuseuma i Sveučilišta u Amsterdamu otkrili su tajnu koja stoji iza sjaja na sceni "Noćne straže", koristeći pigment koji nikad prije nije viđen na paleti ovog slavnog umjetnika.

Istraživanje je otkrilo da je Rembrandt koristio neuobičajenu kombinaciju boja, uključujući olovno-kositar žutu te crveno-narančaste pigmente napravljene od arsena i sumpora. Čini se da je namjerno miješao ove toksične pigmente s drugim bojama kako bi stvorio zlatnu nijansu.

Ovo otkriće je rezultat velikog istraživačko-konzervacijskog projekta nazvanog "Operacija Noćna straža", koji je započeo 2019. godine s ciljem boljeg razumijevanja Rembrandtovog remek-djela. Povjesničari umjetnosti ističu da je Rembrandtova paleta boja bila izuzetno složena, no tek nedavno su počeli shvaćati koje je boje koristio za "Noćnu stražu", njegovo najpoznatije djelo.

'Novi pigment'

Godine 2017., rendgensko snimanje druge Rembrandtove slike otkrilo je "potpuno novi pigment" na paleti nizozemskog slikara: žuto-narančastu boju koja sadrži arsen, nazvanu umjetni auripigment.

Međutim, zlato na "Noćnoj straži" je drugačije. U 17. stoljeću, neki bogati pigmenti su se stvarali dodavanjem dodatnog arsena ili sumpora zagrijanim prirodnim arsen-sumporovim rudama poput auripigmenta ili realgara. Neke od boja korištenih za stvaranje zlata na "Noćnoj straži" izvedene su iz žutih, narančastih i crvenih pigmenata pararealgara.

Ova je slika krasila mnoge domove u Jugoslaviji: Iza nje stoji jeziva priča

Istraživači su pomoću mikroskopa otkrili da je Rembrandt koristio male količine jarko narančaste boje kako bi istaknuo sjene zlatnog veza na rukavima dvorske odore jednog od članova milicije.

Nađeno je u još slika

Dva pigmenta koja sadrže arsen (crveno-narančasti i žuti) ili je Rembrandt sam miješao kako bi stvorio zlato, ili su mu prodani već izmiješani u Amsterdamu. Slična mješavina pigmenata primijećena kod drugog umjetnika iz tog vremena sugerira da je potonja mogućnost realističnija.

Ova otkrića upućuju na to da je raznolikost toksičnih pigmenata u 17. stoljeću u Europi bila šira nego što se prije mislilo.

"Do sada je prisutnost pararealgara u europskim slikama i umjetničkim predmetima potvrđena samo u nekoliko slučajeva," pišu istraživači.

Možda je Rembrandt bio na revolucionarnom putu, ili će daljnja istraživanja otkriti da je bio samo jedan od mnogih umjetnika 17. stoljeća koji su slikali toksičnim pigmentima pararealgara.