Čovjek koji je tijekom operacije umro na trenutak otkrio jezivi detalj: 'Stajao je tamo pokraj mene'

Ono što je započelo kao medicinska hitnost, pretvorilo se u duboko osobno i duhovno iskustvo koje i danas, dva desetljeća kasnije, ostavlja trag u njegovom svakodnevnom životu.
McKinsey je 2004. godine, nakon nekoliko dana jake boli u trbuhu, završio u bolnici u Venturi. Liječnici su ustanovili da mu je puklo slijepo crijevo. No tijekom operacije dogodilo se nešto što ni liječnici ni on nisu mogli predvidjeti – njegovo srce je stalo.
Prema njegovim riječima, proglašen je klinički mrtvim na 45 minuta. No, ono što se u tom razdoblju dogodilo, Mike opisuje kao nešto mnogo više od gubitka svijesti.
“Bio sam već pripremljen za zahvat, intravenozna je bila postavljena, pozdravio sam suprugu i krenuli su me voziti prema operacijskoj sali. Sjećam se da mi je bilo hladno, iako sam imao visoku temperaturu,” prisjeća se Mike.
U tom trenutku tvrdi da se prostor promijenio – sve osim jedne figure nestalo je iz njegove percepcije.
'Bio je ispred mene'
“Odjednom je ispred mene stajao čovjek. Nisam bio siguran tko je, ali sve je bilo intenzivnije, stvarnije. Njegova prisutnost bila je nevjerojatna – bio je tamnije puti nego što sam ikada zamišljao, nosio je bijelu haljinu, imao smeđu valovitu kosu i oči koje su bile mješavina zelenih i plavih tonova. Kad me pogledao, osjećao sam kao da vidi pravo kroz mene, kao da razumije sve.”
Iako se ranije susretao s pričama o iskustvima bliskim smrti, gdje ljudi lebde iznad svog tijela ili promatraju operacijsku salu, kaže da to kod njega nije bio slučaj. On nije gledao sebe, već je – kako tvrdi – razgovarao s Isusom.
“Isijavao je čistu ljubav, mir. Nisam to mogao ni usporediti ni s čim što sam ranije osjetio. Pitao me želim li da čuje moje molitve. I tada sam se sjetio – kao dijete sam molio da mi pokaže raj.”
McKinsey vjeruje da je upravo to dobio – pogled u ono što dolazi nakon smrti. Kada se konačno probudio, medicinsko osoblje ostalo je zapanjeno. On, pak, kaže da se vratio s osjećajem jasnoće i duhovne povezanosti koji traje i danas.
Za njega, to nije bila halucinacija ili san, nego – kako opisuje – pojačana stvarnost.