Na znanstvenoj konferenciji FAPESP Week France predstavljeni su preliminarni rezultati istraživanja koji sugeriraju da bi otrov amazonskog škorpiona vrste Brotheas amazonicus mogao imati značajan terapeutski potencijal u liječenju raka dojke.

U kontekstu globalnog starenja stanovništva, sve veće izloženosti zagađivačima i narušenih ekosustava, raste broj slučajeva raka, demencije i drugih kroničnih bolesti. U potrazi za novim terapijskim rješenjima, znanstvenici se sve češće okreću netipičnim izvorima – pa čak i repovima škorpiona.

Geni otrova preneseni u "fabrike proteina"

Istraživači iz Brazila koriste inovativne metode kako bi što brže identificirali potencijalno korisne molekule. Umjesto da čekaju ekstrakciju prirodnih tvari u malim količinama, oni ubacuju gene od interesa u "fabrike" – organizme koji te gene zatim masovno proizvode.

Za stvaranje tih proteina koriste kvasac vrste Komagataella pastoris kao biološku tvornicu. Ovaj organizam omogućuje proizvodnju velikih količina proteina, što znatno ubrzava istraživanja i otvara vrata za daljnje testiranje.

Molekula iz škorpiona djeluje poput kemoterapije

Jedna od molekula koje su znanstvenici identificirali nazvana je BamazScplp1, a nalazi se u otrovu amazonskog škorpiona. Prema riječima farmakologinje Eliane Candiani Arantes sa Sveučilišta u São Paulu, ta molekula pokazuje sličnosti s već poznatim molekulama iz otrova drugih škorpiona koje djeluju protiv stanica raka dojke.

"Uspjeli smo identificirati molekulu u ovoj vrsti amazonskog škorpiona koja je slična onima u otrovima drugih škorpiona i koja djeluje protiv stanica raka dojke", objasnila je Arantes.

BamazScplp1 potakne nekrozu, odnosno programiranu smrt stanica raka, što rezultira njihovim pucanjem i uništenjem – na sličan način kao što to čine klasični kemoterapijski lijekovi, prenosi Science Alert.

Otrov iz prirode, lijek budućnosti?

Ovo istraživanje još je u ranoj fazi, ali pokazuje potencijal heterologne ekspresije – biotehnološkog procesa kojim se geni iz jednog organizma prenose u drugi kako bi se proizvodile ciljne tvari. Ova tehnika omogućava znanstvenicima da u laboratoriju istraže biološki aktivne molekule, testiraju različite mutacije i razvijaju potencijalne lijekove.

Uz molekulu iz škorpiona, ista metoda već je omogućila izolaciju tvari iz zmijskog otrova koja potiče rast krvnih žila, kao i komponentu iz krvi stoke s mogućom primjenom u regeneraciji tkiva.

"Taj faktor rasta potiče stvaranje novih krvnih žila, uz mogućnost širenja na industrijsku razinu, jer se može dobiti putem heterologne ekspresije", dodaje Arantes.

Utrka s vremenom: priroda je puna lijekova, ako je ne uništimo

Istraživanja poput ovog pokazuju da priroda još uvijek krije brojne terapeutski korisne tvari – ali i da je njihov opstanak ugrožen sve bržim uništavanjem okoliša.

Otrov škorpiona možda zvuči zastrašujuće, ali u njemu bi se mogao kriti ključ za nove, učinkovitije terapije protiv nekih od najtežih bolesti današnjice. Ako znanstvenici nastave uspješno koristiti moderne biotehnološke alate i ujedno sačuvaju biološku raznolikost, prirodni svijet bi mogao postati neiscrpna ljekarna za budućnost čovječanstva.