Kupnja kuće na selu trebala je biti ispunjenje sna, ali za obitelj koja se preselila blizu Karlovca pretvorila se u iskustvo iz noćne more. Njihov pas prvi je nagovijestio da s novim domom nešto nije u redu, a nakon mjeseci straha, zvukova, nestajanja stvari i promjena raspoloženja, supružnici su shvatili da razlog niske cijene kuće nije bio tržišni već – nešto mnogo mračnije. Ovo je njihova potresna ispovijest.

San o seoskoj kući koji se brzo pretvorio u nelagodu

U priči koja kruži društvenim mrežama, žena je ispričala da su ona i suprug bili „najsretniji na svijetu“ kada su uspjeli kupiti kuću na selu, nedaleko od Karlovca. Nakon dugog života u gradu, željeli su mir, prirodu i vlastiti kutak, a niska cijena nekretnine dodatno ih je oduševila.

Međutim, vrlo brzo nakon useljenja osjetili su da atmosfera u kući nije onakva kakvu su očekivali. Žena je opisala da im se činila „čudnom, teškom i negativnom“, pretpostavljajući isprva da je riječ o starim stvarima koje su ostale od prethodnih vlasnika i koje još nisu stigli izbaciti.

Pas je prvi pokazao da nešto nije u redu

Najneobičniju reakciju pokazao je njihov pas. Žena kaže da nikada neće zaboraviti njegov prvi ulazak u kuću. Kada je došao do stepenica koje su vodile na kat, pas je zastao, odbio se popeti, zadrhtao i sakrio se pod stol u kuhinji gdje je ostao cijelu noć. To je bilo potpuno neuobičajeno jer se ranije nikada nije ponašao plašljivo.

Sljedeće večeri scena se ponovila. Pas je stao ispred stepenica, gledao prema katu kao da vidi nešto nevidljivo, pa se ponovno sakrio pod stol. Od tada je sve češće odbijao ići u dnevni boravak, a nakon nekoliko mjeseci više nije želio ni ući u kuću, radije bi spavao vani.

Zvukovi, promjene raspoloženja i svađe

Kako je vrijeme prolazilo, supružnici su primijetili još nešto – njihov odnos se počeo mijenjati. Žena je opisala da je njezin suprug dolazio kući dobre volje, ali bi mu se raspoloženje „u trenutku promijenilo“ čim bi zakoračio unutra. I njoj se događalo nešto slično, iako slabijeg intenziteta.

Noći su bile najgore. Čuli su kako se vrata otvaraju i zatvaraju, čulo se hodanje, škripa dasaka, a televizor se znao sam upaliti. Pas je često zurio u prazninu i režao, kao da vidi nekoga tko njima nije bio vidljiv.

Aktivnosti su postajale intenzivnije što je atmosfera u kući bila negativnija. Stvari su nestajale i ponovno se pojavljivale, a žena je imala osjećaj da je netko stalno promatra. Nekoliko puta vidjela je „crnu mrlju“ kako iz jednog kraja dnevne sobe brzo prelazi u drugi.

Suprug je napokon priznao: „Nismo sami u kući“

Tek kada je pas potpuno odbio ulaziti u kuću, suprug je priznao da i on sumnja da u kući nisu sami. U tom trenutku oboma je postajalo sve jasnije zašto je kuća bila tako jeftina. Bivši vlasnici očito su jedva čekali riješiti je se, a supružnici su tek sada shvatili zašto.

Nakon što su se povjerili starijoj susjedi, ona im je rekla da „vjerojatno imaju duha u kući“ te im savjetovala da pozovu svećenika. Iako nisu vjernici niti redovito idu u crkvu, odlučili su poslušati savjet.

Svećenik je prošao kroz sve prostorije, blagoslovio kuću i izgovorio nekoliko molitvi. Nekoliko dana činilo se kao da se situacija smirila, ali se potom sve vratilo na staro.

Donijeli su tešku odluku: napuštanje kuće

Na kraju su odlučili otići. Vratili su se u grad jer više nisu mogli živjeti u atmosferi koja ih je iscrpljivala i plašila. Kuću su stavili na prodaju, no, prema ženinoj ispovijesti, interesa nema. Povremeno tijekom dana nakratko dođu u kuću, ali atmosfera je, kako kaže, „i dalje teška i depresivna“.

Žena naglašava da više ne priča ljudima što im se dogodilo jer nailazi na podsmijeh, nevjericu ili komentare da „priča gluposti“ i da duhovi ne postoje. Priznaje da je i sama nekada tako razmišljala, sve dok nije doživjela nešto što, kako kaže, ne može objasniti.

Zaključuje da bi bila „najsretnija kada bi se mogla probuditi i shvatiti da je sve bio samo ružan san“, a da u stvarnosti i dalje živi u svojoj kućici iz snova – onoj koju su ona i suprug kupili nadajući se mirnom i sretnom životu.