Isus iz Nazareta povijesno je bio židovski propovjednik i vjerski vođa iz 1. stoljeća, kojega islam smatra prorokom, dok ga kršćani vjeruju kao utjelovljenog Sina Božjega i dugo iščekivanog Mesiju najavljenog u hebrejskim svetim spisima. Upravo je ta vjera dovela do naziva Krist. Iako kršćani diljem svijeta slave njegovo rođenje 25. prosinca, a suvremeni kalendar godine broji upravo od pretpostavljene godine njegova rođenja, povjesničari i teolozi već stoljećima pokušavaju utvrditi kada je Isus doista rođen. Zaključak do kojeg dolazi sve više znanstvenika jest da tradicionalni datum nema čvrsto povijesno uporište.

Povijesni Isus i nedostatak dokaza o točnom datumu rođenja

Problem s preciznim datiranjem Isusova rođenja leži u činjenici da ne postoje dovoljno pouzdani suvremeni izvori iz vremena njegova života. Evanđelja koja se nalaze u Novom zavjetu nastala su desetljećima kasnije i nisu bila pisana s ciljem vođenja precizne kronologije. Ipak, ona nude određene povijesne naznake, iako se međusobno ne podudaraju.

Evanđelje po Mateju navodi da je Isus rođen za vrijeme vladavine Heroda Velikoga, dok Evanđelje po Luki tvrdi da se rođenje dogodilo tijekom popisa stanovništva koji je provodio rimski upravitelj Sirije, Kvirinije. Upravo ta nepodudarnost predstavlja jedan od ključnih problema za povjesničare.

Zašto ne postoji “nulta godina”

Jedna od čestih zabluda jest pretpostavka da je Isus rođen u takozvanoj nultoj godini. No povijesna činjenica jest da takva godina nikada nije postojala. Kalendarski sustav prelazi iz 1. godine prije nove ere izravno u 1. godinu nove ere.

Čak i kada bi nulta godina postojala, Isus se, prema većini znanstvenih procjena, tada ne bi rodio. Popis stanovništva koji spominje evanđelist Luka proveden je 6. godine nove ere, dok je Herod Veliki, prema povijesnim izvorima, umro najmanje sedam godina ranije, a prema nekim procjenama čak i deset godina ranije. Iako su popisi stanovništva provođeni i ranije, većina znanstvenika veću težinu daje povezanosti s Herodom, zbog čega se Isusovo rođenje najčešće smješta između 6. i 4. godine prije nove ere.

Postoji i tumačenje prema kojem je Luka možda mislio na razdoblje prije Kvirinijeve uprave, no mnogi povjesničari to smatraju velikodušnim pokušajem ispravljanja pogreške.

Betlehemska zvijezda i teorija o kometu

Jedna od zanimljivijih teorija vezanih uz Isusovo rođenje odnosi se na Betlehemsku zvijezdu. Prema nekim znanstvenicima, taj nebeski znak mogao je biti komet, a ako je to točno, tada bi Isusovo rođenje trebalo smjestiti u travanj 5. godine prije nove ere. Ova hipoteza dodatno potkopava ideju o zimskom datumu rođenja.

Zašto se Božić slavi 25. prosinca

Proslava Isusova rođenja nije bila dio kršćanske tradicije u prvim stoljećima kršćanstva. U 2. stoljeću nove ere kršćani su počeli slaviti Uskrs, a potom i Bogojavljenje. Najstariji poznati zapis koji spominje Isusovo rođenje 25. prosinca potječe iz 3. stoljeća i pripisuje se Hipolitu Rimskom.

Proći će još nekoliko desetljeća prije nego što Božić postane službeni dio kršćanskog liturgijskog kalendara. Od tada pa sve do danas traje rasprava o tome je li se Isus doista rodio 25. prosinca ili nekog drugog dana u godini. Zima i proljeće najčešće se navode kao moguća godišnja doba, no ni kanonska ni nekanonska evanđelja ne nude konkretan dokaz.

Veza s rimskim blagdanom Nepobjedivog Sunca

Od 13. stoljeća nadalje sve je više uočavana povezanost između 25. prosinca i rimskog blagdana Sol Invictus, odnosno Nepobjedivog Sunca. Taj se blagdan obilježavao neposredno nakon zimskog suncostaja, u razdoblju kada dani ponovno počinju postajati dulji.

Puni naziv blagdana bio je Dies Natalis Solis Invicti, što u prijevodu znači Dan rođenja Nepobjedivog Sunca. Zanimljivo je da se riječ „Natale“ i danas u talijanskom jeziku koristi kao naziv za Božić, što dodatno upućuje na povijesnu povezanost ovih blagdana.

Blagdani prije kršćanstva i simbolika suncostaja

Datum 25. prosinca uklapa se i u mnogo stariju mrežu blagdana zimskog suncostaja koji su se slavili diljem Europe i Bliskog istoka. Brojne pretkršćanske kulture smatrale su najkraći dan u godini, 21. ili 22. prosinca, iznimno važnim trenutkom u kalendaru, simbolizirajući ponovno rađanje Sunca i povratak života.

Gozbe, svjetlost i pjesma bili su sastavni dio tih proslava, elementi koji su i danas snažno prisutni u božićnoj tradiciji. Germanski narodi slavili su Yule, drevni blagdan povezan s vatrom, hranom i obnovom, dok su keltske i mediteranske kulture obilježavale suncostaj kao događaj od kozmičkog i poljoprivrednog značaja.

Kako je kršćanstvo preuzelo postojeće običaje

Rano kršćanstvo razvijalo se u svijetu duboko prožetom sezonskim i poganskim tradicijama. Umjesto da ih u potpunosti ukine, crkvene vlasti često su preuzimale poznate datume i simbole te im davale novo teološko značenje. Na taj je način proslava Isusova rođenja postupno uklopljena u postojeći kulturni okvir, što je uvelike olakšalo širenje nove vjere.

Iako 25. prosinca nema čvrstu povijesnu potvrdu kao stvarni datum Isusova rođenja, njegova simbolika svjetla, obnove i nade ostala je snažno ukorijenjena u kršćanskoj tradiciji sve do danas.