Prije otprilike 41.000 godina Zemljino se magnetsko polje dramatično preokrenulo. Zahvaljujući novoj znanstvenoj interpretaciji podataka prikupljenih putem ESA-ine (Europska svemirska agencija) satelitske misije Swarm, ovu epohalnu geomagnetsku prekretnicu danas se može doslovno “čuti”.

Kombinirajući satelitske podatke s dokazima o kretanju magnetskih linija na Zemlji, geoznanstvenici su mapirali takozvani Laschampsov događaj i pretočili ga u zvuk koristeći prirodne šumove poput škripanja drveta i udaranja lomljenog kamenja. Rezultat, koji su 2024. godine predstavili Tehničko sveučilište Danske i Njemački istraživački centar za geoznanosti, predstavlja zlokobnu i potpuno neobičnu zvučnu kulisu bez presedana.

Kako nastaje magnetsko polje

Magnetsko polje našeg planeta stvara se kretanjem tekućih metalnih masa u zemljinoj jezgri. Proteže se desecima do stotinama tisuća kilometara u svemir, istovremeno štiteći atmosferu od Sunčevih nabijenih čestica koje bi je u protivnom ogolile. Kako se željezo i nikal pomiču u unutrašnjosti planeta, tako se mijenja i položaj magnetskih polova. Posljednjih godina položaj magnetskog Sjevernog pola službeno je promijenjen, dok nastavlja migrirati iz Kanade prema Sibiru.

U današnjoj orijentaciji magnetske linije tvore zatvorene petlje: iznad površine usmjerene su od juga prema sjeveru, a unutar Zemlje od sjevera prema jugu. No povremeno se to polje iznenada preokrene. Kad bi se to dogodilo u današnje vrijeme, kompasi bi pokazivali prema južnom magnetskom polu umjesto prema sjevernom.

Tragovi posljednjeg preokreta

Posljednji takav kolosalni pomak zbio se prije oko 41.000 godina i ostavio trag u dubokim tokovima lave Laschampsa u Francuskoj. Tijekom procesa obrnute polarizacije polje je oslabilo sve do pet posto svoje današnje jačine, što je omogućilo povećan prodor kozmičkih zraka u zemljinu atmosferu. Ledene jezgre i morski sedimenti čuvaju izotopne tragove tog bombardiranja zračenjem, među kojima se razina izotopa berilija-10 udvostručila tijekom Laschampsovog događaja, prema studiji objavljenoj prošle godine.

Ovi izmijenjeni atomi nastaju reakcijama kozmičkih zraka s atmosferom; pritom se zrak ionizira, a ozonski sloj oštećuje. Posljedice su potencijalno zahvatile i globalne klimatske procese. Znanstvenici su spekulirali da bi izumiranje australske megafaune, kao i promjene u korištenju špilja kod ljudi, mogli biti povezani s ovim razdobljem geomagnetskog preokreta.

"Razumijevanje ovih ekstremnih događaja važno je za njihovu buduću pojavnost, za predviđanje svemirske klime te za procjenu utjecaja na okoliš i Zemljin sustav," objasnila je geofizičarka Njemačkog istraživačkog centra za geoznanosti Sanja Panovska.

Koliko je dugo trajao Laschamps?

Procjenjuje se da je preokret trajao približno 250 godina, a polje je ostalo u neuobičajenoj orijentaciji oko 440 godina. Najvećim dijelom tog razdoblja Zemljino magnetsko polje moglo je dosezati tek oko 25 posto današnje jačine, dok je sjeverna polarizacija postupno driftala prema jugu.

Znači li današnje slabljenje polja novi preokret?

Zabilježene geomagnetske anomalije, poput slabljenja nad Atlantskim oceanom, potaknule su pitanja o mogućem skorom preokretu. Međutim, nedavna istraživanja pokazuju da takve pojave nisu nužno povezane s procesima preokreta. Ipak, takozvana Južnoatlantska anomalija predstavlja praktičan problem jer satelite koji prolaze tim područjem izlaže pojačanoj razini zračenja.

Što mjeri Swarm i zašto je važan

Od 2013. godine ESA-ina konstelacija Swarm prati magnetske signale iz jezgre, plašta, kore, oceana, ionosfere i magnetosfere. Misija omogućuje precizniju rekonstrukciju geomagnetskih promjena te bolja predviđanja njihovih budućih fluktuacija.

Prema istraživačima, mogućnost “slušanja” Laschampsovog događaja dodaje novu dimenziju razumijevanju planetarne dinamike. Iako zvukovi evociraju atmosferu stranog svijeta, zapravo prikazuju stvarni fizički proces koji je prije 41.000 godina promijenio način na koji je Zemlja bila izložena Sunčevim i kozmičkim utjecajima.