U Demokratska Republika Kongo, dva golema jezera počela su aktivno ispuštati ugljik koji je tisućama godina bio sigurno pohranjen u okolnim tresetištima. Riječ je o fenomenu koji dovodi u pitanje dosadašnje pretpostavke o stabilnosti tropskih spremnika ugljika – i otvara nova pitanja o budućnosti klimatskih promjena.

Otkriće koje ruši stare pretpostavke

Istraživanje koje su proveli znanstvenici sa švicarskog instituta ETH Zurich, a koje je objavljeno u uglednom znanstvenom časopisu Nature Geoscience, pokazalo je da jezera Mai Ndombe i Tumba ne ispuštaju ugljik isključivo iz nedavne biljne biomase, kako se ranije vjerovalo.

Naprotiv, do 40 posto ugljikova dioksida koji se oslobađa iz tih jezera potječe iz drevnih tresetnih naslaga, starih i više od 3000 godina, piše Indy100.

Soda može biti itekako opasna ako je krivo koristimo: Evo na što morate paziti

Znanstvenici ostali zatečeni rezultatima

Voditelj istraživanja Travis Drake otvoreno je priznao da su rezultati iznenadili i sam istraživački tim.

„Iznenadili smo se kada smo otkrili da se drevni ugljik oslobađa kroz jezero“, izjavio je Drake.

Njegov kolega i koautor Matti Barthel proces je opisao slikovitom metaforom:

„Spremnik ugljika ima, da tako kažem, curenje iz kojeg drevni ugljik izlazi.“

Kako ugljik iz tresetišta završava u jezerima?

Iako točan mehanizam kojim se ugljik iz tresetišta prenosi u jezerske sustave još uvijek nije u potpunosti razjašnjen, znanstvenici upozoravaju da bi se ovaj proces mogao dodatno pojačati.

Razlozi uključuju:

klimatske promjene

dugotrajnije suše

promjene u korištenju zemljišta, poput krčenja šuma i pretvaranja prirodnih područja u obradive površine

Takvi zahvati dodatno isušuju tresetišta, čime se narušava njihova prirodna stabilnost.

Zašto je treset inače siguran spremnik ugljika?

Treset nastaje nakupljanjem mrtvog biljnog materijala u vlažnim, močvarnim uvjetima. U takvom okruženju, s malo kisika, organski materijal se vrlo sporo razgrađuje, a ugljik ostaje „zaključan“ tisućama godina.

Problem nastaje kada se tresetišta isuše. Tada se aktiviraju mikroorganizmi koji razgrađuju biljni materijal, a ogromne količine pohranjenog ugljika ponovno se vraćaju u atmosferu u obliku ugljikova dioksida

Pojela omiljeni doručak mnogih Hrvata i pokupila jednu od najinfektivnijih bolesti na svijetu

Bazen Konga – mali po površini, golem po važnosti

Močvare i tresetišta bazena Konga imaju iznimnu globalnu važnost. Iako pokrivaju svega 0,3 posto kopnene površine Zemlje, sadrže čak trećinu ukupnog ugljika pohranjenog u svim tropskim tresetištima na svijetu.

Zbog toga se ova regija smatra jednim od najvažnijih svjetskih rezervoara ugljika – i potencijalnom klimatskom „tempiranom bombom“ ako se ravnoteža naruši.

Jedno od najmanje istraženih područja na planetu

Unatoč svojoj ekološkoj važnosti, bazen Konga ostaje jedno od najslabije istraženih velikih šumskih područja na svijetu. Znanstvenici upozoravaju da su nužna dodatna istraživanja kako bi se razumjelo kako se ovi golemi ekosustavi mijenjaju i kako bi se spriječile potencijalno ozbiljne posljedice za globalnu klimu.

Otkriće iz jezera Mai Ndombe i Tumba jasno pokazuje da klimatski sustav skriva još mnogo nepoznanica – i da procesi koji su tisućama godina bili stabilni mogu postati nestabilni brže nego što se očekivalo.