Ova neobična priča iz Černobila otvara pitanja koja bi mogla promijeniti naše razumijevanje života, pa čak i budućnost svemirskih misija.

Život tamo gdje ga ne bi smjelo biti

Černobilska zona isključenja, nastala nakon katastrofe 1986. godine kada je eksplodirao reaktor četvrtog bloka nuklearne elektrane, i dalje je zabranjena za ljude. No, priroda se pokazala otpornijom nego što se očekivalo.

Tijekom gotovo četiri desetljeća, različiti oblici života ne samo da su se vratili, već su se i prilagodili ekstremnim uvjetima. Iako se dio tog oporavka pripisuje odsutnosti ljudi, znanstvenici su otkrili da za neke organizme upravo – zračenje – može predstavljati prednost, prenosi Science Alert.

Tajanstvena crna gljiva koja prkosi pravilima

Unutar jedne od najradioaktivnijih zgrada na Zemlji, znanstvenici su pronašli neobičnu crnu gljivu – Cladosporium sphaerospermum. Ova vrsta, koja se drži za zidove unutar kontaminiranih struktura reaktora, pokazuje nevjerojatnu otpornost.

Velike bijele psine imaju traume zbog jednog predatora i to nije kit ubojica već nešto puno gore

Znanstvenike posebno intrigira njezin tamni pigment – melanin. Pretpostavlja se da upravo on omogućuje gljivi da iskorištava ionizirajuće zračenje na način sličan fotosintezi kod biljaka. Taj hipotetski proces nazvan je radiosinteza.

Istraživanje koje je započelo misterij

Priča o ovoj gljivi počinje krajem 1990-ih, kada je tim predvođen mikrobiologinjom Nelli Ždanovom iz Ukrajinske Nacionalne akademije znanosti krenuo istraživati život u zoni oko uništenog reaktora.

Rezultati su bili iznenađujući – pronađeno je čak 37 različitih vrsta gljiva, većinom tamnih i bogatih melaninom. Među njima je dominirao upravo C. sphaerospermum, koji je ujedno pokazivao i visoke razine radioaktivne kontaminacije.

Zračenje koje ne ubija – nego pomaže?

Dodatnu intrigu donijela su istraživanja koja su vodili radiofarmakologinja Ekaterina Dadachova i imunolog Arturo Casadevall s Medicinskog fakulteta Albert Einstein u SAD-u.

Njihov tim otkrio je da ionizirajuće zračenje – koje inače razara molekule, ometa biokemijske procese i oštećuje DNK – ne šteti ovoj gljivi kao drugim organizmima. Naprotiv, C. sphaerospermum pokazao je bolji rast upravo pod utjecajem zračenja.

Daljnji eksperimenti pokazali su da zračenje mijenja ponašanje melanina u gljivi, što je dodatno potaknulo teoriju o radiosintezi.

Radiosinteza – znanstvena fantastika ili stvarnost?

U radu iz 2008. godine, Dadachova i Casadevall prvi su predložili mehanizam sličan fotosintezi: gljiva bi mogla prikupljati ionizirajuće zračenje i pretvarati ga u energiju, pri čemu melanin ima ulogu sličnu klorofilu kod biljaka.

Istovremeno, melanin djeluje i kao zaštita od štetnih učinaka zračenja.

No, unatoč tim teorijama, znanstvenici i dalje nisu uspjeli dokazati ključne elemente tog procesa – poput fiksacije ugljika ili jasnog metaboličkog dobitka.

Eksperiment u svemiru donio nove tragove

Zanimljivo je da je ova gljiva završila i u svemiru. U istraživanju iz 2022. godine, uzorci C. sphaerospermum postavljeni su na vanjski dio Međunarodne svemirske postaje (ISS), gdje su bili izloženi snažnom kozmičkom zračenju.

Rezultati su pokazali da je količina zračenja koja je prolazila kroz gljivu bila manja nego kroz kontrolni uzorak s agarom, što sugerira potencijalnu primjenu ove gljive kao biološkog štita za buduće svemirske misije.

Vatikan i “tajne elite”: Izbor novog šefa Vatikanske banke pokrenuo priče o opasnoj zavjeri

Znanost i dalje nema konačan odgovor

Unatoč svim ovim otkrićima, ključna pitanja ostaju otvorena. Kako ističe tim predvođen inženjerom Nilsom Avereschom sa Sveučilišta Stanford:

„Stvarna radiosinteza tek treba biti dokazana, kao i fiksacija anorganskog ugljika potaknuta ionizirajućim zračenjem.“

Drugim riječima – i dalje ne znamo koristi li gljiva zračenje kao izvor energije ili je riječ o sofisticiranom mehanizmu preživljavanja.

Evolucijska prilagodba ili odgovor na stres?

Znanstvenici zasad mogu samo nagađati:
je li riječ o evolucijskoj prilagodbi koja omogućuje gljivi da “hrani” energijom koja ubija druge organizme, ili o reakciji na stres koja poboljšava njezine šanse za preživljavanje u ekstremnim uvjetima?

Odgovor još nije poznat.