U procesu koji već sada mijenja čitave morske ekosustave, otvorena mora propuštaju sve manje svjetlosti. Iako znanstvenici još uvijek ne razumiju u potpunosti sve posljedice ovog fenomena, određena nada ipak postoji, ističe oceanograf Tim Smit.

Ova promjena događa se tiho, gotovo neprimjetno, ali njezin utjecaj mogao bi biti dubok i dugotrajan.

Najveća migracija na Zemlji odvija se svake noći

U sumrak, daleko od ljudskih pogleda, u oceanima se odvija najveća migracija biomase na planetu. Trilijuni sitnih organizama, uključujući zooplankton, kril i ribe svjetiljke, istovremeno se uzdižu iz dubina prema površini, privučeni cvjetanjem fitoplanktona.

Tijekom noći hrane se, zaštićeni od predatora koji ovise o vidu, a s izlaskom sunca vraćaju se u dublje slojeve oceana. Ritmove ovih migracija određuju Sunce i Mjesec, koji upravljaju ponašanjem brojnih morskih vrsta.

Neočekivano otkriće: oceani postaju tamniji

Znanstvenici su tek nedavno počeli uočavati zabrinjavajući obrazac – velika područja oceanskih površina postupno potamnjuju. Tim Smith prvi je prošle godine identificirao ovaj fenomen na otvorenom moru.

Do otkrića je došlo analizom dvadesetogodišnjih satelitskih podataka o optičkim svojstvima oceana. Umjesto nasumičnih varijacija, uočene su velike povezane zone u kojima voda postaje neprozirnija i propušta sve manje svjetlosti. Procjene pokazuju da je čak oko jedne petine svjetskih oceana na neki način potamnilo.

Uzroci: od rijeka do klimatskih promjena

U priobalnim područjima glavni uzrok povezan je s rijekama koje se ulijevaju u more. Promjene u korištenju zemljišta, primjerice prelazak sa šuma na poljoprivredne površine, utječu na sastav materijala koji završava u rijekama. Tijekom poplava u vodu dospijeva veća količina čestica i organske tvari, što joj daje tamniju boju.

Dodatni problem predstavljaju hranjive tvari iz gnojiva koje potiču nagli rast fitoplanktona. Kada dođe do njegova bujanja, svjetlost teže prodire u dublje slojeve vode. Iako je zatamnjenje priobalnih voda već poznato, nova istraživanja pokazuju da se isti proces širi i na otvoreni ocean.

Na otvorenom moru uzroci su složeniji i najvjerojatnije povezani s klimatskim promjenama. Porast temperature oceana, učestaliji toplinski valovi i promjene u salinitetu utječu na cirkulaciju vode. Stabilniji slojevi koji nastaju u toplijim uvjetima pogoduju razvoju fitoplanktona, što dodatno smanjuje prodor svjetlosti.

Posljedice za život u moru

Smanjena dostupnost svjetlosti mijenja cijeli prehrambeni lanac u oceanu. Fitoplankton čini njegovu osnovu, dok zooplankton, koji se njime hrani, predstavlja ključnu kariku za ribe.

Organizmi koji svakodnevno migriraju kroz vodeni stupac prate upravo svjetlost. Ako ona ne prodire dovoljno duboko, prostor za život, hranjenje i razmnožavanje značajno se smanjuje. Znanstvenici ovaj proces uspoređuju sa sabijanjem goleme populacije u ograničen prostor, što može povećati konkurenciju i poremetiti odnose između predatora i plijena, uz potencijalne posljedice za ribarstvo diljem svijeta.

Ribe koje se oslanjaju na vid, poput tune, mogle bi biti prisiljene zadržavati se bliže površini. Istodobno, fitoplankton, koji proizvodi oko polovice kisika na planetu, mijenja dubinu na kojoj može učinkovito provoditi fotosintezu.

Noćni život oceana također se mijenja

Čak i slaba mjesečina ima ključnu ulogu u ponašanju morskih organizama. Ona im pomaže u orijentaciji i određuje kada je sigurno izaći prema površini. Međutim, kako voda postaje mutnija, i ova svjetlost sve teže prodire, što može promijeniti noćne obrasce ponašanja, susreta i komunikacije među vrstama.

Globalni utjecaj: više ugljika u atmosferi

Zatamnjenje oceana ima posljedice i za globalni ciklus ugljika. Zooplankton inače prenosi ugljik u dubine kada ugine, čime se on “zaključava” u oceanu. Ako se organizmi zadržavaju bliže površini, taj proces postaje manje učinkovit.

To znači da se veće količine ugljika mogu vratiti u atmosferu, što dodatno pogoršava klimatske promjene.

Može li se proces zaustaviti?

U priobalnim područjima postoje konkretne mjere koje mogu pomoći. Bolje upravljanje poljoprivredom, smanjenje zagađenja i kontrola otjecanja materijala u rijeke mogu pridonijeti bistrijoj vodi. Već postoje projekti koji razvijaju održivije sustave proizvodnje hrane s ciljem smanjenja negativnog utjecaja na vodene sustave.

Na otvorenom moru situacija je znatno složenija. Čak i kada bi emisije štetnih plinova odmah prestale, oceanima bi bile potrebne desetljeća, pa čak i stoljeća za potpuni oporavak.

Postoji li razlog za optimizam?

Unatoč zabrinutosti, znanstvenici ističu da oceani imaju iznimnu sposobnost oporavka kada im se pruži prilika. Primjeri uključuju šume morskih algi koje su se u zaštićenim područjima brzo obnovile nakon ekstremnih toplinskih valova.

Zbog toga se sve više ulaže u širenje zaštićenih morskih zona. Kada su pravilno upravljane, takve zone omogućuju ekosustavima da se regeneriraju i postanu otporniji na klimatske promjene.

S obzirom na to da oceani prekrivaju oko 70 posto površine Zemlje, reguliraju klimu i apsorbiraju ogromne količine topline i ugljika, njihova zaštita nije samo pitanje očuvanja prirode, nego i temeljni preduvjet opstanka života na planetu.