Znanstvenici su došli do iznenađujućeg zaključka o neobičnom otočiću uz obalu mjesta Culasawani, na sjeveru otoka Vanua Levu na Fijiju. Iako se ranije pretpostavljalo da je riječ o formaciji nastaloj djelovanjem tsunamija, nova istraživanja sugeriraju da je ovaj mali otok zapravo rezultat ljudske aktivnosti stare oko 1.200 godina.

Sve je započelo 2017. godine, kada su istraživači tijekom geoarheološkog istraživanja obale naišli na mali, oko 3.000 četvornih metara velik, nizak otočić okružen mangrovama. Na prvi pogled nije odavao posebnost, no detaljnija analiza otkrila je iznimno neobičan sastav – gotovo je u cijelosti građen od ostataka jestivih školjkaša pomiješanih s pjeskovitom glinom.

Školjke ne samo na površini, već i u dubini

Kako navodi istraživački tim u objavljenom radu, školjke nisu bile prisutne samo na površini. Naprotiv, na mnogim mjestima rakovi vrste Scylla serrata iznosili su materijal iz dubine od 30 do 50 centimetara na površinu, čime je potvrđeno da i dublji slojevi otočića čine gotovo isključivo ostaci školjkaša.

Otok se uzdiže svega oko 60 centimetara iznad prosječne razine visoke plime na svojim najvišim točkama, što dodatno komplicira pitanje njegova nastanka.

Od tsunamija do ljudskog otpada: dvije suprotstavljene teorije

Znanstvenici su razmatrali nekoliko mogućih objašnjenja. Jedna od prvotnih hipoteza bila je da je otočić nastao djelovanjem snažnih valova koji su nanijeli školjke na jedno mjesto. Prema toj teoriji, koncentracija starosti materijala oko 1190 kalibriranih godina prije sadašnjosti (oko 760. godine) mogla bi upućivati na jedan snažan događaj, poput tsunamija, koji je razbio naslage školjki na morskom dnu i raznio ih duboko u unutrašnjost.

Međutim, ta teorija pokazala se problematičnom. Gotovo svi pronađeni ostaci pripadaju jestivim vrstama školjkaša, što upućuje na selekciju koju je teško objasniti prirodnim procesima.

Tragovi ranih naseljenika

Zbog toga istraživači sve više naginju drugom objašnjenju – da je otočić zapravo nastao ljudskim djelovanjem. Prema toj hipotezi, rani naseljenici su na tom području obrađivali i konzumirali velike količine školjkaša, a njihove su ljušture odbacivali na isto mjesto tijekom nekoliko stoljeća. Takav scenarij podudara se s rezultatima radiokarbonskog datiranja.

Ovakve strukture poznate su kao „middeni“ – arheološki nasipi otpada koji se sastoje od ostataka hrane, poput školjki ili kostiju životinja. U nekim slučajevima, takvi su nasipi kroz vrijeme narasli toliko da su formirali stabilno kopno.

Kako otpad postaje kopno

Slični otočići zabilježeni su diljem pacifičkih otoka u područjima niskih geografskih širina, gdje su školjkaši činili velik dio prehrane drevnih zajednica. Znanstvenici objašnjavaju da je dugotrajna konzumacija školjki i odbacivanje njihovih nejestivih dijelova, u kombinaciji s padom razine mora, mogla dovesti do formiranja kopna pogodnog za naseljavanje.

U ranim fazama naseljavanja, zajednice su često gradile kuće na stupovima iznad plitkih obalnih zona koje su za vrijeme plime bile pod vodom. Kako su se naslage otpada povećavale, a razina mora postupno opadala, ta su se naselja postupno premještala na novonastalo kopno.

Dokazi postoje, ali misterij nije u potpunosti riješen

Iako su na lokalitetu pronađeni fragmenti keramike koji podupiru teoriju o ljudskom podrijetlu otočića, konačan dokaz još uvijek nedostaje. Primjerice, nisu pronađeni alati, iako istraživači napominju da je moguće da se nisu koristili kameni alati koji bi se lakše očuvali.

Znanstveni tim ne isključuje u potpunosti prirodno podrijetlo otočića te planira dodatna istraživanja. Ona uključuju potragu za sličnim naslagama u okolici, kao i razgovore s lokalnim stanovništvom kako bi se utvrdilo postoje li usmene predaje o velikim valovima u prošlosti. Ranija istraživanja pokazala su da se sjećanja na ekstremne događaje mogu prenositi usmenom predajom i dulje od 2.000 godina.

Potencijalno jedinstveno otkriće u južnom Pacifiku

Ako se potvrdi da je otočić doista „midden“, riječ bi bila o prvom takvom primjeru u južnom Pacifiku zapadno od Papue Nove Gvineje – jedinstvenom otoku nastalom doslovno od ostataka drevne prehrane.

Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu Geoarchaeology, a njegovi rezultati otvaraju nova pitanja o odnosu čovjeka i okoliša u ranim fazama naseljavanja pacifičkih otoka.