Doživotni predsjednik SFRJ Josip Broz Tito pokopan je 8. svibnja 1980. godine, u Beograd, a njegov ispraćaj ostao je upamćen kao jedan od najvećih medijskih događaja u povijesti tadašnje Jugoslavije. Na sprovodu su sudjelovale čak 124 službene državne delegacije, uz kraljeve, prinčeve i predsjednike iz cijelog svijeta, dok su milijuni ljudi putem televizijskih prijenosa pratili posljednji ispraćaj jugoslavenskog vođe.

No, iza savršeno režirane slike koju su gledatelji vidjeli na ekranima, prema svjedočenjima sudionika i kasnijim otkrićima, odvijala se potpuno drugačija priča. Godinama nakon pokopa pojavile su se tvrdnje da je Tito zapravo pokopan dvaput, a cijela operacija navodno je bila obavijena strogom tajnošću i sigurnosnim mjerama kakve dotad nisu viđene.

Titova želja bila je skroman grob pod otvorenim nebom

Prema dostupnim svjedočenjima, Tito je prije smrti izrazio želju da bude pokopan u jednostavnoj grobnici pod otvorenim nebom, po uzoru na grob američkog predsjednika Franklin D. Roosevelt. Plan je uključivao bijeli mramorni sarkofag u Kuća cvijeća, a radnici su u svega 72 sata danonoćno radili kako bi pripremili mjesto ukopa, izlili beton i postavili golemu mramornu ploču tešku čak devet tona.

Međutim, pokojni inženjer Dragomir Gavrilović 2002. godine otkrio je detalje koji su izazvali veliko zanimanje javnosti.

„Bilo je jasno da se mramorna ploča teška devet tona može postaviti samo pomoću dizalice, a tako dugotrajan i neizvjestan čin pred svjetskim kamerama ne bi bio prikladan“, posvjedočio je Gavrilović.

Zbog toga je, prema njegovim riječima, donesena odluka da se tijekom službenog prijenosa pred kamerama i svjetskim uzvanicima postavi samo lagana mramorna „maska“, dok je prava operacija izvedena kasnije, daleko od očiju javnosti.

Agenti tijelima zaklonili kamere

Kako se u televizijskom prijenosu ne bi vidjelo namještanje ploče, pripadnici tadašnje Službe državne sigurnosti navodno su pribjegli neobičnom triku. U trenutku postavljanja ploče agenti koji su stajali uz snimatelje, prema unaprijed dogovorenom signalu, iskoračili su ispred kamera i svojim tijelima potpuno zaklonili objektive.

Gledatelji diljem svijeta u tom su trenutku na ekranima vidjeli tek tamu i kadrove počasnog plotuna, dok se pravi tijek događaja odvijao skriven od javnosti.

Prava sahrana navodno je održana tek navečer

Nakon što su se televizijske kamere ugasile, a strane delegacije napustile Beograd, područje oko Kuće cvijeća navodno su opkolili pripadnici Jugoslavenska narodna armija.

U strogoj tajnosti u mauzolej su tada, prema tvrdnjama svjedoka, ušli samo članovi Titove obitelji, odabrani državni dužnosnici i radnici s velikom dizalicom. Privremena mramorna maska navodno je uklonjena, zakovani lijes s posmrtnim ostacima izvađen, a zatim dodatno obložen bakrenom zaštitom.

Nakon toga lijes je ponovno spušten u grobnicu, preko njega je izlivena prava betonska ploča, a tek potom dizalicom spušten konačni mramorni blok težak devet tona. Prema tim tvrdnjama, stvarni završetak pokopa dogodio se kasno navečer, daleko od očiju javnosti.

Strah od krađe tijela izazvao je paniku u vrhu države

Razlog za ovako ekstremne sigurnosne mjere, kako se navodi, bila je velika paranoja Titovih nasljednika i strah da bi neprijatelji mogli ukrasti njegovo tijelo. Takvi strahovi dodatno su pojačani nakon što je samo nekoliko godina ranije ukradeno tijelo legendarnog glumca Charlie Chaplin.

Državni aparat navodno je mjesecima prije Titove smrti bio u stanju potpune pripravnosti. Bivši obavještajac Boža Spasić kasnije je tvrdio da se u uredima službi sigurnosti čuvala žuta omotnica s uputama za tajnu operaciju pod kodnim nazivom „Jedinstvo“.

U strogo povjerljivoj komunikaciji Tito je, prema njegovim riječima, nosio pseudonim „Goran“.

„Zatvorili smo zemlju, ali tako da nitko ne zna da je Jugoslavija zatvorena“, ispričao je Spasić opisujući sigurnosne mjere koje su tada provedene.

Prema njegovim tvrdnjama, strani tjelohranitelji, uključujući osiguranje sirijskog predsjednika Hafez al-Assad, fizički su udaljavani od kolone vozila kako ne bi ugrozili unaprijed određeni protokol.

Mjesecima se pripremao trenutak objave smrti

Novinar Miodrag Zdravković navodno je mjesecima u tajnosti uvježbavao izgovaranje rečenice „Umro je drug Tito“, dok mu je odijelo za taj trenutak stajalo unaprijed pripremljeno i ispeglano. Usto mu je, prema navodima, bilo zabranjeno napuštati Beograd.

Cijeli televizijski prijenos Titova sprovoda modeliran je detaljnom analizom snimki sprovoda Winston Churchill, John F. Kennedy i Louis Mountbatten.

Jovanki Broz isprva zabranili dolazak

Jedan od detalja koji je godinama izazivao posebnu pažnju javnosti odnosio se na Jovanka Broz. Danas je poznato da joj je navodno bilo zabranjeno prisustvovati Titovu sprovodu.

Ipak, na kraju je ipak ispratila supruga na posljednji počinak, a prema tvrdnjama iz tog vremena veliku ulogu u toj odluci imala je tadašnja indijska premijerka Indira Gandhi.

„Ako se Jovanka ne pojavi na sahrani, ni ja neću doći“, navodno je poručila Gandhi, nakon čega je odluka promijenjena.