Mnogi kupci ugodno se iznenade kada na policama trgovina ugledaju ribani sir za pizzu po cijeni koja je i do nekoliko puta niža od cijene uobičajenih sireva. Takve akcije na prvi pogled djeluju kao odlična prilika za uštedu, no stručnjaci upozoravaju da se iza sumnjivo niske cijene često krije nešto sasvim drugo.

Naime, proizvodi koji izgledom podsjećaju na sir ne moraju nužno biti proizvedeni od mlijeka. U mnogim slučajevima riječ je o takozvanim analognim ili imitacijskim sirevima, proizvodima u kojima je mliječna mast djelomično ili potpuno zamijenjena biljnim mastima, najčešće palminim uljem.

Kupci pritom često nisu svjesni što zapravo kupuju jer se ključna informacija nalazi na deklaraciji, otisnuta sitnim slovima na poleđini ili dnu ambalaže, mjestu koje većina ljudi rijetko provjerava tijekom brzinske kupnje nakon posla.

Jedan pogled na deklaraciju otkriva što se zaista nalazi u pakiranju

Prema pravilima prehrambene industrije, sastojci na deklaraciji navedeni su redoslijedom prema zastupljenosti u proizvodu. Drugim riječima, sastojak koji se nalazi na prvom mjestu ujedno je i onaj kojeg u proizvodu ima najviše.

Kod pravog sira, poput goude, edamera ili trapista, prvi sastojak mora biti mlijeko ili pasterizirano mlijeko. Ako se na vrhu popisa sastojaka nalazi biljna mast ili djelomično hidrogenizirana biljna mast, najčešće palmino ulje, riječ je o proizvodu koji nije pravi sir.

Takvi proizvodi često su oblikovani, obojeni i proizvedeni tako da izgledom podsjećaju na sir, iako se njihov sastav značajno razlikuje od tradicionalnog mliječnog proizvoda.

Kako prepoznati imitaciju kada je već donesete kući?

Ako ste proizvod već kupili i niste sigurni radi li se o pravom siru ili njegovoj zamjeni, određene razlike mogu postati vidljive tijekom pripreme hrane.

Prva se razlika najčešće primjećuje prilikom pečenja pizze ili drugih jela koja zahtijevaju topljenje sira. Imitacijski sir pod utjecajem topline topi se vrlo ravnomjerno i dobiva sjajnu površinu koja mnogima nalikuje plastici. S druge strane, pravi sir tijekom topljenja otpušta dio prirodne masnoće te se rubovi lagano zapeku i poprime zlatnosmeđu boju.

Razlike se mogu osjetiti i tijekom rezanja. Kada je hladan, analogni sir često djeluje pretjerano gumasto, lijepi se za nož i nema karakterističan blago kiselkast miris mlijeka koji se očekuje kod pravog sira.

Treći pokazatelj krije se u samoj cijeni proizvoda. Stručnjaci ističu da proizvodnja polutvrdih sireva ima određene troškove koji ograničavaju mogućnost velikih pojeftinjenja. Kada je cijena drastično niža od ostalih sireva na polici, postoji velika vjerojatnost da kupac zapravo plaća proizvod temeljen na biljnoj masti, a ne na mliječnim sastojcima.

Što zapravo znači oznaka „sirni proizvod“?

Jedna od najvažnijih informacija na ambalaži krije se upravo u nazivu proizvoda.

Prema pravilima označavanja hrane, naziv „sir“ smije nositi samo proizvod proizveden od mlijeka. Ako se na pakiranju nalazi oznaka „sirni proizvod“, proizvođač time zakonski označava da proizvod ne zadovoljava kriterije za pravi sir.

Takva formulacija znači da je mliječna mast djelomično ili potpuno zamijenjena jeftinijim sastojcima, najčešće biljnim mastima poput palminog ulja.

Zbog sličnog izgleda i pakiranja mnogi kupci ne primijete tu razliku, osobito tijekom brze kupnje.

U kojim se proizvodima imitacije najčešće skrivaju?

Proizvođači analognog sira rijetko ga prodaju u velikim komadima na odjelima delikatesa jer bi kupci lako mogli primijetiti razliku u teksturi i okusu.

Umjesto toga, takvi se proizvodi najčešće koriste tamo gdje se sir topi ili gdje ostali sastojci prekrivaju njegov okus.

Stručnjaci upozoravaju da se imitacijski sirevi često mogu pronaći u smrznutim pizzama i gotovim burgerima, gdje ih potrošači rijetko kušaju zasebno. Također su česti u jeftinim pakiranjima ribanog sira namijenjenog gratiniranju i zapečenim jelima te u pojedinim vrstama tost-sira u listićima.

Korištenje takvih proizvoda u tradicionalnim domaćim jelima često rezultira razočaranjem jer imitacija ne može razviti karakterističnu slanost, aromu i bogatu teksturu koju pruža pravi sir.

Je li analogni sir opasan za zdravlje?

Prema informacijama iz izvornog teksta, analogni sir nije otrovan niti predstavlja izravnu opasnost za zdravlje. Međutim, stručnjaci upozoravaju da se radi o obliku obmanjivanja potrošača jer kupci često vjeruju da dobivaju nutritivne vrijednosti karakteristične za pravi sir.

Sir je poznat kao izvor proteina i kalcija, hranjivih tvari važnih za normalno funkcioniranje organizma, a osobito za rast i razvoj djece.

Kod proizvoda koji sadrže pretežno biljne masti udio tih hranjivih sastojaka može biti znatno niži. Umjesto mliječne masti, takvi proizvodi često sadrže palmino ulje i dodatne prehrambene aditive koji im daju izgled i teksturu sličnu siru.

Upravo zbog toga stručnjaci smatraju da problem nije samo u kvaliteti proizvoda, nego i u činjenici da mnogi kupci nisu svjesni što zapravo kupuju.

Tri jednostavna koraka koja mogu spriječiti pogrešnu kupnju

Potrošači se od kupnje imitacijskih sireva mogu zaštititi vrlo jednostavno, bez dodatnih troškova i uz svega nekoliko sekundi pažnje tijekom kupnje.

Prije stavljanja proizvoda u košaricu preporučuje se provjeriti prvi sastojak na deklaraciji i uvjeriti se da je riječ o mlijeku. Također je važno obratiti pozornost na naziv proizvoda te birati proizvode označene kao „sir“, a ne kao „sirni proizvod“. Dodatni oprez preporučuje se i kod proizvoda čija je cijena znatno niža od ostalih sireva na istoj polici.

Stručnjaci zaključuju da sumnjivo niska cijena rijetko predstavlja slučajnu pogodnost. Problem nije nužno u samom palminom ulju, već u činjenici da se proizvodi koji ga sadrže često predstavljaju kao nešto što zapravo nisu.

Jednom kada se kupci naviknu redovito provjeravati deklaracije na ambalaži, mogućnost da slučajno kupe imitaciju sira postaje znatno manja, a odluke o prehrani informiranije i sigurnije za cijelu obitelj.