Dok se gotovo cijeli planet suočava s rastućim temperaturama uzrokovanima klimatskim promjenama, znanstvenike već godinama zabrinjava jedno neobično područje u sjevernom Atlantiku koje se ponaša potpuno suprotno globalnom trendu.

Riječ je o velikoj zoni hladnije vode i zraka južno od Grenlanda, fenomenu koji je među istraživačima poznat kao „hladna mrlja“ ili „rupa zagrijavanja sjevernog Atlantika“. Dok ostatak svijeta postaje sve topliji, ovo područje nastavlja se hladiti.

Nova međunarodna studija sada upozorava da ova neobična pojava nije samo klimatska zanimljivost, već potencijalni znak približavanja jednog od najopasnijih klimatskih prijelomnih trenutaka s kojima bi se čovječanstvo moglo suočiti tijekom ovog stoljeća.

Tajanstvena hladna zona godinama zbunjuje znanstvenike

Međunarodni tim istraživača analizirao je satelitske podatke, reanalizirane klimatske zapise te podatke o toplinskom sadržaju oceana, uključujući arhive koje sežu sve do 1955. godine.

Cilj istraživanja bio je utvrditi zašto se područje južno od Grenlanda hladi unatoč globalnom zatopljenju.

Do sada su među znanstvenicima postojala dva glavna objašnjenja. Prema prvom, oceanske struje donose manje topline u taj dio Atlantika nego prije. Druga teorija pretpostavljala je da ocean na tom području gubi više topline kroz svoju površinu.

Nakon detaljne analize istraživači su zaključili da podaci snažno podupiru prvo objašnjenje.

Drugim riječima, problem nije u tome što ocean gubi više topline, već u tome što prima manje topline nego ranije.

Ključni oceanski sustav pokazuje zabrinjavajuće znakove slabljenja

Znanstvenici smatraju da je hladna mrlja izravno povezana sa slabljenjem Atlantske meridionalne preokretne cirkulacije, poznate pod kraticom AMOC.

Riječ je o golemom sustavu oceanskih struja koji funkcionira poput divovske transportne trake. Taj sustav prenosi toplu vodu iz tropskih područja i s ekvatora prema sjevernom Atlantiku te ima ključnu ulogu u regulaciji klime na Zemlji.

Prema rezultatima istraživanja, hladna zona južno od Grenlanda jedan je od najjasnijih znakova da AMOC postupno slabi.

Još zabrinjavajuće, istraživači upozoravaju da postoje naznake kako bi se taj sustav mogao približavati takozvanoj prijelomnoj točki nakon koje bi mogao potpuno kolabirati.

„S obzirom na dobro utvrđeno postojanje prijelomne točke AMOC-a, kao i na nedavna istraživanja koja su identificirala različite rane znakove upozorenja da se oceanska cirkulacija približava toj točki, snažni dokazi o slabljenju AMOC-a predstavljaju ozbiljan razlog za zabrinutost društva i kreatora politika“, napisali su autori studije.

Što se zapravo događa ispod površine oceana?

Analiza je pokazala da uzrok hlađenja nije povezan s procesima na samoj površini oceana.

Naprotiv, podaci upućuju na problem u dubinskim oceanskim strujama.

Istraživanje pokazuje da se gubitak topline kroz površinu oceana čak smanjio. To znači da se toplina ne raspršuje brže nego prije, već da u regiju dolazi manja količina tople vode.

Budući da se hladna zona nalazi upravo na sjevernom dijelu golemog oceanskog „transportnog pojasa“ kojim upravlja AMOC, logično je da temperature padaju kada taj sustav oslabi i prema sjeveru prenosi manje tople vode iz tropskih područja.

Znanstvenici ističu da su i ranija istraživanja pokazala kako AMOC usporava, no nova studija pruža dosad neke od najsnažnijih dokaza da su hladna mrlja i slabljenje ovog sustava izravno povezani.

Zaključci se podudaraju i s istraživanjem objavljenim 2025. godine koje je pomoću klimatskih modela povezalo AMOC s područjem hladnije vode poznatim kao rupa zagrijavanja sjevernog Atlantika.

„Uočeni trend hlađenja ne može se objasniti promjenama površinskog toka topline“, navode autori.

Dodaju da su višedesetljetne promjene toplinskog sadržaja oceana znatno snažnije povezane s prijenosom topline oceanskim strujama nego s promjenama toplinskih tokova na površini.

Što bi se dogodilo kada bi AMOC prestao funkcionirati?

Najveća zabrinutost znanstvenika proizlazi iz mogućnosti da AMOC jednog dana potpuno prestane funkcionirati.

Prema postojećim klimatskim modelima, kombinacija zagrijavanja oceana i ubrzanog topljenja ledenjaka mijenja osjetljivu ravnotežu koja održava taj sustav aktivnim.

Poseban problem predstavlja velika količina slatke vode koja zbog topljenja ledenih masa završava u oceanima. To postupno remeti prirodne procese koji pokreću cirkulaciju oceanskih struja.

Ako bi AMOC potpuno kolabirao, posljedice bi bile mnogo ozbiljnije od postojanja hladne zone u Atlantiku.

Europa bi se mogla suočiti s osjetno hladnijim i surovijim zimama, dok bi se vremenski obrasci diljem svijeta značajno promijenili. Takav scenarij mogao bi utjecati na ekosustave, poljoprivredu, dostupnost hrane i brojne druge aspekte života.

„Iako i dalje postoji velika neizvjesnost oko toga koliko je Zemlja blizu toj prijelomnoj točki, standardne simulacije budućih scenarija globalnog zatopljenja iz projekta CMIP6 sugeriraju da se ta granica prelazi u značajnom broju modela oko sredine ovog stoljeća“, upozoravaju istraživači.

Znanstvenici imaju ograničene podatke, ali upozorenja postaju sve glasnija

Jedan od problema s kojima se istraživači suočavaju jest činjenica da se AMOC izravno prati tek od 2004. godine.

To znači da znanstvenici raspolažu relativno kratkim nizom mjerenja, što otežava precizno određivanje dugoročnog trenda njegova slabljenja.

Ipak, klimatski modeli poput onih iz projekta CMIP6 omogućuju simulaciju mogućih budućih scenarija i procjenu posljedica ako bi se sustav ozbiljno usporio ili potpuno zaustavio.

Brojna istraživanja posljednjih godina sve češće ukazuju upravo na takvu mogućnost.

Poziv političarima na hitno djelovanje

Autori studije smatraju da se upozorenja više ne smiju ignorirati.

„Ovaj rizik zahtijeva hitnu pozornost donositelja političkih odluka“, zaključili su istraživači.

Rezultati istraživanja objavljeni su u uglednom znanstvenom časopisu Geophysical Research Letters, a nova analiza dodatno je pojačala zabrinutost stručnjaka koji već godinama upozoravaju da bi slabljenje Atlantske meridionalne preokretne cirkulacije moglo predstavljati jednu od najvećih klimatskih prijetnji 21. stoljeća.