Mnogi vlasnici stanova, kuća i vikendica prije odlaska na dulji godišnji odmor pribjegavaju jednostavnom kućnom triku – ulijevanju ulja u WC školjku. Iako se na prvi pogled može činiti neobičnim, ova metoda temelji se na logičnom principu koji može pomoći u sprječavanju širenja neugodnih mirisa iz kanalizacije tijekom razdoblja kada se objekt ne koristi. Ipak, stručnjaci upozoravaju da takvo rješenje nije uvijek bezazleno te da u određenim okolnostima može uzrokovati više štete nego koristi.

Savjeti za održavanje doma godinama kruže internetom, a upravo je ulijevanje ulja u WC školjku jedan od trikova koji redovito privlači pozornost korisnika. Njegova svrha povezana je s radom sifona, odnosno zaštitne vodene barijere koja sprječava prodor kanalizacijskih plinova u prostorije doma.

Kako ulje djeluje u WC školjci?

Kada se na površini vode formira tanak sloj ulja, ono usporava isparavanje vode iz sifona. Na taj način vodeni čep dulje ostaje sačuvan, a neugodni mirisi iz kanalizacije teže pronalaze put do kupaonice, kuhinje ili drugih prostorija.

Zbog toga se ova metoda najčešće koristi u vikendicama, kućama za odmor, praznim stanovima te drugim objektima koji se ne koriste tijekom duljeg vremenskog razdoblja.

Međutim, stručnjaci ističu da takvo rješenje ima i svoju drugu stranu. U određenim situacijama ulje se može zadržavati u cijevima, privlačiti nečistoće i poticati stvaranje naslaga koje otežavaju normalan protok vode kroz odvodni sustav. Upravo zato ono što je zamišljeno kao preventivna mjera ponekad može postati uzrok dodatnih problema.

Zašto ljudi ulijevaju ulje u WC školjku?

Glavni razlog jest sprječavanje širenja neugodnih mirisa iz kanalizacije. Ako se razina vode u sifonu s vremenom smanji ili voda potpuno ispari, kanalizacijski plinovi mogu nesmetano ulaziti u prostorije.

Tanak sloj ulja na površini vode djeluje kao zaštitna barijera koja usporava isparavanje te pomaže da sifon dulje zadrži svoju funkciju.

Ovaj se postupak najčešće primjenjuje u vikendicama koje tijekom zime ostaju prazne, u stanovima i kućama u kojima nitko ne boravi duže vrijeme, u objektima s ograničenim pristupom vodi te kao dodatna zaštita pojedinih gumenih brtvi i zaptivki od isušivanja.

Pojedini vodoinstalateri također koriste male količine tehničkog ili silikonskog ulja za održavanje određenih dijelova vodokotlića i mehanizama za ispiranje. Cilj je produljiti njihov vijek trajanja i spriječiti isušivanje brtvenih elemenata. Ipak, takva se primjena bitno razlikuje od ulijevanja jestivog ulja u WC školjku te se obavlja kontrolirano i u skladu s preporukama proizvođača opreme.

Kada ovaj trik doista može pomoći?

U objektima koji se rijetko koriste voda iz sifona postupno može isparavati. Kada se to dogodi, zaštitna vodena barijera nestaje, a neugodni mirisi iz kanalizacije lako prodiru u unutarnje prostore.

U takvim okolnostima nekoliko žlica ulja može stvoriti zaštitni sloj na površini vode, usporiti njezino isparavanje i produljiti zaštitu tijekom razdoblja nekorištenja objekta.

Zbog toga mnogi vlasnici vikendica, kuća za odmor i praznih stanova prije duljeg izbivanja ulijevaju manju količinu ulja u WC školjku, umivaonik ili podne slivnike. Time nastoje očuvati vodeni čep u sifonu i spriječiti pojavu neugodnih mirisa do sljedećeg korištenja instalacija.

Ipak, stručnjaci naglašavaju da s količinom ne treba pretjerivati jer previše ulja može uzrokovati stvaranje neželjenih naslaga u odvodnom sustavu.

Koji su nedostaci ove metode?

Premda djeluje jednostavno i praktično, ulijevanje ulja u WC školjku nosi određene rizike. Posebno se upozorava na korištenje jestivih ulja jer se ona s vremenom mogu taložiti u cijevima i pridonositi stvaranju masnih naslaga koje otežavaju protok vode.

Takve naslage mogu zakomplicirati održavanje kanalizacijskog sustava, negativno utjecati na rad septičkih jama te poremetiti djelovanje korisnih bakterija koje sudjeluju u razgradnji otpada.

Osim toga, masnoće koje dospiju u otpadne vode predstavljaju dodatno opterećenje za sustave za pročišćavanje. Upravo zato brojni stručnjaci smatraju da bi se ova metoda trebala koristiti samo povremeno i u ograničenim količinama, dok se za dugoročnu zaštitu sifona preporučuju rješenja namijenjena upravo toj svrsi.

Što koristiti umjesto ulja?

Postoje sigurnije i dugoročno učinkovitije metode za sprječavanje neugodnih mirisa iz kanalizacije koje ne nose rizik od stvaranja masnih naslaga u cijevima.

Među alternativama se ističu posebni gelovi za WC školjke namijenjeni zaštiti od neugodnih mirisa, tablete za održavanje svježine i higijene sanitarija, silikonska sredstva za zaštitu gumenih brtvi od isušivanja te zaštitni čepovi i poklopci za slivnike i sifone koji sprječavaju prodor neugodnih mirisa.

Najjednostavnija, a često i najučinkovitija preventivna mjera jest povremeno puštanje vode kroz instalacije kako bi se sifoni ponovno napunili. To je posebno važno u objektima koji se duže vrijeme ne koriste jer se na taj način održava vodena barijera koja sprječava ulazak kanalizacijskih plinova u prostorije.

Ako planirate dulje izbivanje iz doma, stručnjaci preporučuju redovitu kontrolu sifona i korištenje namjenskih sredstava za održavanje umjesto oslanjanja na kućne trikove čija učinkovitost i sigurnost mogu varirati.

Ako ipak odlučite koristiti ulje

Prema preporukama stručnjaka, ova metoda ima smisla prvenstveno kao privremeno rješenje tijekom duljeg izbivanja iz doma ili prilikom pripreme vikendice za zimsko razdoblje. U stanovima koji su priključeni na gradsku kanalizacijsku mrežu najčešće nema potrebe za takvim postupkom.

Ako se ipak odlučite za ovu metodu, stručnjaci preporučuju korištenje mineralnog ili vazelinskog ulja, odnosno silikonske tekućine. Biljno ulje trebalo bi koristiti samo iznimno i u vrlo malim količinama.

Za WC školjku obično su dovoljne dvije do tri jušne žlice, odnosno približno 30 do 50 mililitara tekućine. Za umivaonik ili sifon najčešće je dovoljna jedna jušna žlica.

Iako ovaj stari trik može pomoći u specifičnim situacijama, stručnjaci ističu da nije univerzalno rješenje. Prije njegove primjene važno je procijeniti stanje odvodnog sustava i razmotriti sigurnije alternative koje dugoročno neće ugroziti rad instalacija.