Jedno od najvećih istraživanja drevne DNK ikada provedeno na području jugoistočne Europe donijelo je nova saznanja o podrijetlu stanovnika Balkana. Multidisciplinarnu studiju zajednički su proveli Institut za evolucijsku biologiju iz Španjolske, Sveučilište Western Ontario i Sveučilište Harvard, a rezultati su u siječnju 2025. godine objavljeni u uglednom znanstvenom časopisu Cell.

Istraživanje se bavilo genetskom poviješću Balkana od razdoblja Rimskog Carstva pa sve do seoba slavenskih naroda, teme koja već desetljećima izaziva veliko zanimanje povjesničara, arheologa, genetičara i antropologa.

U istraživanju sudjelovalo 70 znanstvenika, među njima više od 30 istraživača iz Hrvatske

Na projektu je radilo čak 70 znanstvenika iz različitih zemalja, uključujući više od 30 istraživača iz Hrvatske. Među njima bili su ugledni antropolozi, genetičari i povjesničari koji su rekonstruirali i analizirali kompletne genome 146 drevnih osoba.

Većina analiziranih ostataka pronađena je na području današnje Hrvatske i Srbije, a rezultati pokazuju da su populacije koje su živjele na tim prostorima bile genetski sličnije nego što se ranije pretpostavljalo.

Studija je do sličnih zaključaka došla i prilikom usporedbe genetske sličnosti između današnjih Srba i Albanaca.

Analizirani uzorci iz rimskih gradova i srednjovjekovnih naselja

Znanstvenici su zajedničkim radom rekonstruirali genetsku povijest Balkanskog poluotoka tijekom prvog tisućljeća nove ere.

U istraživanje je bilo uključeno i 58 uzoraka iz Hrvatske prikupljenih na više antičkih i srednjovjekovnih arheoloških nalazišta. Poseban naglasak stavljen je na dva ključna povijesna razdoblja – vrijeme rimskih osvajanja i vladavine od približno 1. do 400. godine te razdoblje seobe naroda i ranog srednjeg vijeka između 400. i 900. godine. Upravo iz tih razdoblja potječe najveći broj analiziranih uzoraka.

Ostaci su prikupljeni iz rimskih urbanih središta poput Zadra, Siska, Osijeka i Niša, kao i iz Viminacija, današnjeg Kostolca u Srbiji. Analizirani su i uzorci iz manjih ranosrednjovjekovnih zajednica među kojima su Bojna, Nuštar, Jagodnjak i druga arheološka nalazišta.

U istraživanje je uključeno i nekoliko mlađih uzoraka. Najnoviji potječu iz Lepenskog Vira u Srbiji iz 15. i 16. stoljeća te iz Kosinja u Lici iz 17. i 18. stoljeća.

Velike seobe ostavile snažan genetski trag

Prema rezultatima studije, nakon što je Bizantsko, odnosno Istočno Rimsko Carstvo tijekom 6. stoljeća trajno izgubilo kontrolu nad većim dijelom Balkana, uslijedio je masovan dolazak stanovništva koje je genetski blisko današnjim slavenskim populacijama istočne Europe.

Autori istraživanja navode da taj genetski trag danas čini između 30 i 60 posto podrijetla suvremenih naroda Balkana, što opisuju kao jednu od najvećih i najdugotrajnijih demografskih promjena zabilježenih u Europi tijekom ranoga srednjeg vijeka.

Dr. Mario Novak: "Dobili smo nepobitne biološke dokaze"

Dr. Mario Novak s Instituta za antropologiju ističe da ovo istraživanje predstavlja svojevrsnu pilot-studiju te da su pod vodstvom Sveučilišta Harvard već u tijeku opsežniji projekti koji bi trebali dodatno rasvijetliti genetsku povijest stanovnika jugoistočne Europe, ali i slavenskih naroda općenito.

„Ovim istraživanjem dobili smo nepobitne biološke dokaze o masovnom naseljavanju ljudi i zajednica koje su govorile slavenskim jezicima tijekom ranog srednjeg vijeka, sve do Grčke i Egejskih otoka. Većina genetskog nasljeđa današnjih stanovnika Balkana potječe upravo iz tih seoba. Prema dosadašnjim rezultatima, slavenska komponenta čini između 50 i 60 posto genetskog nasljeđa Hrvata i Srba, dok se njezin udio prema jugu Balkana postupno smanjuje“, objasnio je Novak.

Dodao je kako je u genetskom nasljeđu današnjih stanovnika Balkana značajno zastupljen i doprinos starosjedilačkog stanovništva, od zajednica iz brončanog i željeznog doba do rimskih doseljenika koji su na ove prostore pristizali iz različitih dijelova Carstva.

Drevna DNK otkriva zajedničku povijest Balkana

Analiza drevne DNK pokazuje da su, bez obzira na današnje državne granice, stanovništvo Balkana oblikovali zajednički demografski procesi koji su se odvijali tijekom stoljeća. Rezultati ove studije pružaju novu perspektivu o podrijetlu suvremenih balkanskih naroda te potvrđuju da su migracije, miješanje stanovništva i povijesne promjene ostavile dubok trag u genetskoj slici regije.

Autori istraživanja ističu kako će buduće analize, koje se provode pod vodstvom Sveučilišta Harvard, omogućiti još detaljnije razumijevanje genetske povijesti Balkana i razvoja slavenskih populacija.