Otkriveno koliko minuta bi se zapravo trebali sunčati: Većina pretjeruje

Problem je u tome što dulje sunčanje ne znači nužno više koristi. Naprotiv, s produljenjem izloženosti raste količina UV zračenja koje koža prima, a time i rizik od opeklina, oštećenja kože, njezina preranog starenja i raka kože.
Sunce nam je potrebno, ali ne jednako svima
Jedan od razloga zbog kojih ne postoji univerzalna preporuka o tome koliko dugo trebamo biti na suncu jest činjenica da potrebe nisu jednake za sve ljude.
Na količinu potrebnog izlaganja utječu tip kože, mjesto stanovanja, godišnje doba, doba dana i jačina UV zračenja.
Osobe svijetle puti mogu proizvesti vitamin D za kraće vrijeme, ali njihova koža istodobno puno brže izgori. Ljudi tamnije puti u pravilu mogu dulje boraviti na suncu prije nego što dođe do oštećenja, ali im je za stvaranje iste količine vitamina D potrebno više UVB zračenja.
Upravo zato vrijeme koje je prihvatljivo za jednu osobu ne mora biti prikladno za drugu.
Vitamin D nije jedina korist sunčeve svjetlosti
Umjerena izloženost suncu omogućuje organizmu stvaranje vitamina D, koji je važan za zdravlje kostiju i normalnu funkciju mišića.
Nedostatak vitamina D češći je kod osoba koje malo vremena provode na otvorenom, ljudi tamnije kože te onih koji žive u područjima s manje sunčeve svjetlosti.
Sunčeva svjetlost pritom ima i druge učinke. Jutarnje svjetlo pomaže mozgu prepoznati da je počeo dan, dok dnevna svjetlost sudjeluje u regulaciji bioloških ritmova i sna. Izloženost dnevnom svjetlu povezuje se i s raspoloženjem.
Rebecca Mason, profesorica fiziologije na Sveučilištu u Sydneyju, objašnjava da odgovarajuća razina vitamina D pomaže organizmu u smanjenju upale, odgovoru na patogene koji napadaju tijelo te regulaciji imunološkog sustava kako ne bi napadao vlastite stanice.
Sunčeva svjetlost može utjecati i na krvni tlak. Kada UVA zrake dopru do kože, potiču oslobađanje dušikovog oksida, što može dovesti do širenja krvnih žila.

Stručnjakinja savjetuje: „Malo i često“
Kada je riječ o proizvodnji vitamina D, Mason preporučuje pristup „malo i često“.
Drugim riječima, nije cilj što dulje ostati na suncu tijekom jednog dana, nego imati kratka i redovita izlaganja u razdobljima kada je UVB zračenje dovoljno jako.
Za osobe svijetle puti to može značiti svega nekoliko minuta izlaganja većeg područja kože većinu dana u tjednu. Kod osoba tamnije kože potrebno vrijeme može biti znatno dulje.
No i tada treba uzeti u obzir UV indeks. Kada je UV zračenje vrlo jako, rizik od oštećenja kože može se povećati vrlo brzo.
Mason je za BBC pritom dala jednostavan savjet:
„Bolje je izložiti veće područje kože kraće vrijeme i to češće, nego izložiti veće područje kože dulje vrijeme, rjeđe.“
Važno je pritom naglasiti da se ne može odrediti jedno univerzalno vrijeme koje bi vrijedilo za sve ljude.
Tko treba biti posebno oprezan?
Poseban oprez potreban je osobama vrlo svijetle kože, ljudima koji imaju velik broj madeža te onima koji imaju osobnu ili obiteljsku anamnezu melanoma.
Dodatno oprezni trebaju biti i ljudi koji uzimaju lijekove koji utječu na imunološki sustav.
Kod tih skupina rizik povezan s UV zračenjem može biti posebno važan, zbog čega se ne bi trebali voditi jednostavnim pravilom o tome koliko dugo netko drugi može boraviti na suncu.
Zašto preplanulost zapravo nije znak zdravlja?
Nekada se tamnija, preplanula koža smatrala pokazateljem zdravlja. Danas je slika potpuno drukčija.
Preplanulost je reakcija kože na UV zračenje, a ne dokaz da je koža zdrava.
UVB zrake imaju ključnu ulogu u proizvodnji vitamina D, ali istodobno su glavni uzrok opeklina od sunca i važan čimbenik rizika za razvoj raka kože.
UVA zrake prodiru dublje u kožu. One pridonose njezinu prijevremenom starenju, ali također sudjeluju u razvoju raka kože.
Zbog toga činjenica da koža može potamnjeti nakon izlaganja suncu ne znači da joj je sunce koristilo.
Više sunčanja ne znači više vitamina D
Jedna od najvažnijih stvari koju treba zapamtiti jest da produljeno izlaganje suncu ne donosi proporcionalno veću korist u proizvodnji vitamina D.
Istodobno, što je koža dulje izložena UV zračenju, to je veća mogućnost nastanka opeklina, pigmentacijskih promjena i prijevremenog starenja kože, kao i povećanja rizika od raka kože.
Zato pokušaj da se „uhvati“ što više sunca u jednom danu nije dobra strategija.
Kako se zaštititi kada je UV zračenje jako?
Kada je sunce snažno, stručnjaci preporučuju potražiti hlad i zaštititi kožu odjećom. Korisni su i šešir te sunčane naočale, dok na nepokrivene dijelove kože treba nanijeti kremu za sunčanje odgovarajućeg zaštitnog faktora.
Posebno treba izbjegavati dugotrajno izlaganje izravnom suncu oko podneva, kada je UV zračenje najjače.
Zaštita pritom ne znači da treba potpuno izbjegavati boravak na otvorenom. Cilj je smanjiti nepotrebno i pretjerano UV izlaganje, osobito kada je indeks vrlo visok.

Ni s vitaminom D iz dodataka ne treba pretjerivati
Ako postoji zabrinutost zbog manjka vitamina D, rješenje nije nužno nekontrolirano izlaganje suncu, ali ni uzimanje velikih količina dodataka prehrani bez razloga.
Visoke doze vitamina D mogu dovesti do povećanja razine kalcija u krvi. U ozbiljnim slučajevima takvo stanje može oštetiti bubrege i srce.
Zato ni dodaci prehrani nisu nešto s čime treba pretjerivati.
Doktorica pokazala kako u par sekundi prstom otkriti pijete li dovoljno vode
Dakle, koliko je sunca dovoljno?
Najjednostavniji odgovor glasi: ni premalo, ni previše.
Ne treba potpuno izbjegavati sunčevu svjetlost, ali ni nekontrolirano višesatno sunčanje nije dobra ideja. Nekome će za proizvodnju potrebne količine vitamina D biti dovoljno nekoliko minuta, dok će drugoj osobi trebati dulje.
Na to utječu boja i tip kože, UV indeks, godišnje doba, mjesto stanovanja i doba dana.
Upravo zato preporuka da se na sunce ide „malo i često“ ima više smisla nego pokušaj da se što duljim sunčanjem u jednom danu proizvede što više vitamina D.
Sunce nam je potrebno, ali preplanulost nije cilj. Prava mjera nije ona koja kožu najviše potamni, nego ona koja omogućuje boravak na dnevnom svjetlu bez nepotrebnog UV oštećenja.