Istraživači sa Sveučilišta u Miamiju spustili su se do samog morskog dna i ondje pronašli guste, izrazito slane bazene poznate kao "bazeni smrti". Iako naziv zvuči dramatično, on vrlo dobro opisuje njihove uvjete.

Riječ je o hiperslanim bazenima bez kisika u kojima bi većina životinja vrlo brzo bila ošamućena ili uginula. No upravo u tim ekstremnim uvjetima znanstvenici su pronašli nešto iznenađujuće – iznimno bogate zajednice mikroorganizama.

Prema riječima Sama Purkisa, profesora morskih geoznanosti sa Sveučilišta u Miamiju koji je vodio istraživanje, takva mjesta mogla bi predstavljati svojevrsni prozor u najraniju povijest života na Zemlji, piše Indy100.

Mogući tragovi o tome kako je nastao život

"Prema našim trenutnim spoznajama, život je na Zemlji nastao u dubokom moru, gotovo sigurno u anoksičnim uvjetima – dakle, u uvjetima bez kisika", rekao je Purkis za Live Science.

Upravo zato dubokomorski bazeni slane vode znanstvenicima su posebno zanimljivi. Oni predstavljaju svojevrsni prirodni laboratorij za proučavanje okoliša koji bi mogao podsjećati na uvjete kakvi su vladali na vrlo ranoj Zemlji.

Purkis ih opisuje kao izvrstan analog ranom planetu. Iako u njima nema kisika i količina soli je ekstremno visoka, ondje žive brojne vrste mikroba, među kojima su i takozvani ekstremofili – organizmi prilagođeni životu u uvjetima u kojima većina drugih oblika života ne bi mogla preživjeti.

Proučavanje tih mikroorganizama moglo bi pomoći u razumijevanju uvjeta u kojima se život prvi put pojavio na našem planetu, ali i usmjeriti potragu za mogućim životom na drugim vodenim svjetovima u Sunčevom sustavu i izvan njega.

Preživio težak srčani udar, oživljavali ga, srce mu radi na 25 %, a onda je dobio nestvarnu uputu s posla

U tim mikrobima možda se kriju i novi lijekovi

Znanstvenici u tim bazenima ne traže samo odgovore o prošlosti Zemlje. Njihovi stanovnici mogli bi imati i vrlo praktičnu vrijednost za budućnost medicine.

Purkis je upozorio da bi proučavanje mikroba iz takvih ekstremnih okoliša moglo dovesti do otkrića novih molekula zanimljivih za razvoj lijekova.

"Molekule s antibakterijskim i antikancerogenim svojstvima već su ranije izolirane iz dubokomorskih mikroba koji žive u takvim bazenima slane vode", objasnio je.

To znači da organizmi koji su se milijunima godina prilagođavali ekstremnim uvjetima potencijalno proizvode kemijske spojeve koji bi jednog dana mogli imati primjenu u medicini.

Na Zemlji ih postoji tek nekoliko desetaka

Dubokomorski bazeni slane vode iznimno su rijetki. Prema podacima koje navodi Live Science, diljem svijeta poznato ih je tek nekoliko desetaka.

Njihova veličina može biti vrlo različita – od nekoliko tisuća četvornih stopa pa sve do približno jedne četvorne milje, odnosno oko 2,6 četvornih kilometara.

Do sada su poznati samo na tri područja: u Meksičkom zaljevu, Sredozemnom moru i Crvenom moru.

Upravo Crveno more ima najveći broj takvih bazena. Pretpostavlja se da su nastali otapanjem mineralnih naslaga koje su se taložile tijekom miocena, razdoblja koje je trajalo od prije otprilike 23 do 5,3 milijuna godina, kada je razina mora u tom području bila niža nego danas.

Pronašli ih gotovo uz samu obalu

Posebno zanimljivo otkriće dogodilo se 2020. godine.

Do tada su se svi poznati bazeni slane vode u Crvenom moru nalazili najmanje 25 kilometara od obale. Purkis i njegov tim tada su pronašli prve takve bazene u Akapskom zaljevu, na sjevernom dijelu Crvenog mora, i to svega oko dva kilometra od obale.

Do otkrića je došlo tijekom ekspedicije koju je organizirala istraživačka organizacija OceanX, a cilj putovanja bilo je istražiti saudijsku obalu Crvenog mora – područje koje je, prema Purkisovim riječima, do tada bilo vrlo slabo istraženo.

Znanstvenici su koristili daljinski upravljano podvodno vozilo, odnosno ROV, kojim su se spustili do dubine od oko 1,77 kilometara ispod površine mora.

Otkrivene bazene nazvali su NEOM Brine Pools, prema saudijskoj razvojnoj tvrtki koja je financirala istraživanje.

Najveći od njih zauzimao je oko 107.000 četvornih stopa, dok su tri manja bazena imala promjer manji od deset četvornih metara.

Snaha ostala u totalnom šoku kad je čula zahtjev od svekrve: 'Znate li što je tražila da napravimo?'

Život buja ondje gdje ga gotovo nitko ne bi očekivao

Na toj dubini morsko dno inače nije posebno bogato životom.

"Na toj velikoj dubini na morskom dnu obično nema mnogo života", rekao je Purkis za Live Science.

No bazeni slane vode potpuno mijenjaju tu sliku.

"Međutim, bazeni slane vode bogate su oaze života. Gusti slojevi mikroba podržavaju raznolik životinjski svijet", objasnio je.

Među najzanimljivijim stanovnicima znanstvenici su primijetili ribe, škampe i jegulje. Čini se da neke od tih životinja koriste rubove slanih bazena kao područje za lov.

Paradoks je u tome što plijen u samom bazenu ima vrlo male šanse za preživljavanje.

Zbog potpunog nedostatka kisika životinja koja zaluta u izrazito slanu vodu može gotovo odmah biti ošamućena ili uginuti. Grabežljivci koji čekaju u blizini tada se hrane takvim nesretnim plijenom.

Bazeni su postali i svojevrsna arhiva prirodnih katastrofa

Blizina novootkrivenih bazena kopnu daje im još jednu važnu znanstvenu vrijednost.

Materijal koji kiša i površinske vode ispiru s kopna tijekom vremena može dospjeti u more i ostati sačuvan u sedimentu. Zbog toga sediment na dnu tih bazena može sadržavati tragove događaja koji su se dogodili na kopnu prije mnogo stoljeća.

Znanstvenici vjeruju da bi takvi bazeni mogli funkcionirati kao svojevrsni prirodni arhivi tsunamija, poplava i potresa.

Uzorci sedimenta koje je tim prikupio iz novootkrivenih bazena pružili su, prema Purkisu, neprekinuti zapis o oborinama u tom području tijekom više od 1000 godina, ali i tragove potresa i tsunamija.

Velike poplave otprilike svakih 25 godina

Analiza je donijela i zanimljive podatke o tome koliko su često područje pogađale velike prirodne nepogode.

Nalazi istraživača upućuju na to da su se tijekom posljednjih 1000 godina velike poplave izazvane obilnim kišama pojavljivale otprilike svakih 25 godina, dok su se tsunami događali otprilike svakih 100 godina.

Takvi podaci nisu važni samo za razumijevanje prošlosti.

Purkis smatra da bi mogli biti vrlo korisni i za procjenu budućih rizika, osobito zato što se obala Akapskog zaljeva danas ubrzano razvija.

Obala se ubrzano urbanizira

Purkis je upozorio da je područje koje je tradicionalno bilo rijetko naseljeno danas pod sve većim pritiskom građevinskog razvoja.

"Ti zaključci o riziku od tsunamija i drugih prirodnih katastrofa" mogli bi pružiti vrlo važne pouke za velike infrastrukturne projekte koji se trenutačno grade na obali Akapskog zaljeva, rekao je.

Kako je dodao, područje se "sada urbanizira zapanjujućom brzinom".

Zbog toga istraživači planiraju proširiti istraživanja i na druge države koje izlaze na Akapski zaljev kako bi dobili širu sliku rizika od potresa i tsunamija.

Znanstvenici se žele vratiti još dublje u prošlost

Istraživanje ovih neobičnih bazena time nije završeno.

Purkis i njegovi kolege planiraju ponovno posjetiti lokacije, ovoga puta s naprednijom opremom za uzimanje uzoraka sedimenta.

Cilj im je proširiti postojeću rekonstrukciju povijesti područja i pokušati otići više od 1000 godina u prošlost, sve dublje prema antičkom razdoblju.

Istodobno će nastaviti proučavati mikrobe koji uspijevaju u vodi bez kisika i s ekstremnom koncentracijom soli.

Upravo bi ti sićušni organizmi, skriveni u "bazenima smrti" na dnu Crvenog mora, mogli pomoći znanstvenicima da bolje razumiju kako je život nastao na Zemlji – i gdje bi ga još mogli tražiti u svemiru.