Kada se govori o semaforima, većina ljudi bez razmišljanja može navesti tri osnovne boje: crvenu, žutu i zelenu. Takav sustav toliko je uobičajen da ga gotovo nikada ne preispitujemo.

Ipak, prometna signalizacija nije svugdje identična. Pojedine zemlje imaju zanimljive iznimke koje su rezultat povijesti, jezika i prometnih propisa, dok se istodobno u znanstvenim krugovima razmatra mogućnost uvođenja potpuno nove, četvrte boje.

Jedan od najzanimljivijih primjera dolazi iz Japana, gdje na mnogim raskrižjima signalizacija umjesto klasičnog zelenog svjetla koristi izrazito plavu nijansu.

Japanci imaju „plavo“ svjetlo koje zapravo označava zeleno

Na prvi pogled može izgledati kao da Japan koristi potpuno drugačiji prometni sustav, ali razlog je povezan s poviješću japanskog jezika.

Prije više stoljeća japanski jezik koristio je riječ „ao“ za ono što danas razlikujemo kao plavu i zelenu boju. Kada su tijekom 1930-ih godina u Japanu uvedeni prvi semafori, zeleno svjetlo u narodu, ali i u službenim dokumentima, nazivano je upravo riječju „ao“, odnosno plavo.

To je s vremenom stvorilo zanimljivu povezanost između prometne signalizacije i jezika.

Japanske su vlasti 1973. godine donijele odluku kojom su pokušale pomiriti međunarodne prometne standarde s domaćom jezičnom i kulturnom tradicijom. Semafori su zato dobili nijansu koja je geografski i vizualno bliža plavoj boji, ali je istodobno ostala unutar okvira međunarodnih prometnih konvencija.

Zbog toga se na mnogim japanskim raskrižjima danas može vidjeti svjetlo koje izgleda plavo, iako njegova prometna funkcija odgovara zelenom svjetlu.

Bijelo svjetlo već se koristi za javni prijevoz

Još jedna zanimljiva iznimka postoji u prometnim sustavima brojnih europskih zemalja. U državama poput Nizozemske, Belgije i Francuske, ali i u pojedinim dijelovima Sjeverne Amerike, javni prijevoz koristi posebne semafore koji uz standardne tri boje imaju i bijelo svjetlo.

Ovdje, međutim, nije riječ o tome da svi sudionici u prometu dobivaju novu četvrtu fazu semafora. Bijela signalizacija prvenstveno je namijenjena autobusima i tramvajima.

Njena je svrha omogućiti vozilima javnog prijevoza prednost na raskrižjima i spriječiti njihovo ulaženje u konflikt s osobnim automobilima.

Bijelo svjetlo najčešće se pojavljuje u obliku različitih simbola. Može biti riječ o vodoravnoj liniji koja označava zaustavljanje ili okomitoj liniji koja označava prolazak, a mogu se koristiti i točkasti simboli.

Takva signalizacija omogućuje autobusima i tramvajima da sigurno prođu raskrižje prije nego što se ostalim sudionicima u prometu upali zeleno svjetlo.

Najzanimljivija ideja dolazi zbog samovozećih automobila

Ipak, možda najzanimljiviji prijedlog za četvrtu boju semafora nije nastao zbog jezika, tradicije ili javnog prijevoza, nego zbog razvoja autonomnih vozila.

Istraživači sa Sveučilišta North Carolina State predložili su uvođenje bijelog svjetla kao četvrte boje na semaforima kako bi se prometna infrastruktura prilagodila eri samovozećih automobila.

Ideja se temelji na činjenici da autonomna vozila mogu međusobno komunicirati i koordinirati svoje kretanje kroz raskrižje.

Sustav bi funkcionirao tako da se bijelo svjetlo aktivira kada se na raskrižju nalazi dovoljan broj autonomnih vozila.

A što bi tada trebali napraviti vozači koji upravljaju automobilima sami?

Poruka bijelog svjetla bila bi vrlo jednostavna: „Pratite vozilo ispred sebe.“

Dok bi ljudski vozači pratili autonomno vozilo ispred sebe, računalno upravljani automobili međusobno bi komunicirali i koordinirali prolazak kroz raskrižje. Na taj način ne bi bilo potrebno da se svako vozilo zasebno zaustavlja i ponovno pokreće prema klasičnom sustavu semafora.

Simulacije pokazale golemo smanjenje prometnih zastoja

Prema rezultatima simulacijskih testova navedenih u izvornom istraživanju, uvođenje bijele faze moglo bi imati vrlo velik utjecaj na protočnost prometa.

Testiranja su pokazala da bi se uvođenjem bijelog svjetla prometne gužve mogle smanjiti za više od 90 posto, dok bi se istodobno znatno smanjila i potrošnja goriva.

Razlog je u tome što autonomna vozila mogu međusobno razmjenjivati informacije i koordinirati prolazak kroz raskrižje, umjesto da se svako vozilo ponaša kao potpuno neovisni sudionik u prometu.

Takav sustav, barem u teoriji, omogućio bi učinkovitije iskorištavanje raskrižja i smanjio nepotrebna zaustavljanja, čekanja i ponovno ubrzavanje vozila.

Hoće li semafori budućnosti imati četiri boje?

Klasični semafor s crvenim, žutim i zelenim svjetlom gotovo je nepromijenjen već približno jedno stoljeće. Ipak, razvoj autonomnih vozila, promjene u gradskom prometu i sve veća potreba za učinkovitijim upravljanjem prometom otvaraju pitanje hoće li se taj sustav u budućnosti morati prilagoditi novim tehnologijama.

Japan pokazuje da prometna signalizacija može biti oblikovana povijesnim i jezičnim posebnostima. Sustavi za autobuse i tramvaje već pokazuju kako se bijela signalizacija može koristiti za posebne kategorije vozila, dok prijedlog istraživača sa Sveučilišta North Carolina State pokazuje kako bi ista boja jednog dana mogla dobiti potpuno novu ulogu u prometu kojim upravljaju autonomni automobili.

Zato četvrta boja na semaforu više nije samo neobična ideja. Ona je već predmet konkretnih prometnih sustava i znanstvenih istraživanja, a ubrzani razvoj tehnologije mogao bi s vremenom promijeniti izgled raskrižja kakav danas poznajemo.

Semafor koji smo gotovo cijelo stoljeće doživljavali kao nepromjenjivu kombinaciju crvenog, žutog i zelenog svjetla tako bi u budućnosti mogao dobiti još jednu boju – i potpuno novu funkciju.