Britanac David Ditchfield svoj je život prije teške nesreće opisivao kao razdoblje ispunjeno problemima i osjećajem izgubljenosti. Borio se s nedijagnosticiranom disleksijom, zbog koje je školovanje završio bez kvalifikacija, a potom je radio teške fizičke poslove na gradilištima.

Osjećaj bezvrijednosti i izgubljenosti postupno ga je odveo u depresiju i alkoholizam. No sve se promijenilo nakon stravične nesreće na željezničkoj postaji, tijekom koje je zadobio teške ozljede, izgubio velik dio lijeve ruke i doživio kliničku smrt.

Nakon oporavka tvrdio je da je doživio iskustvo bliske smrti tijekom kojega je vidio neobična bića, golemi vodopad zvijezda i tunel obavijen bijelom svjetlošću. No njegova priča nije ostala samo na tome.

Ditchfield, koji prije nesreće nije imao glazbeno obrazovanje, nakon izlaska iz bolnice počeo je stvarati klasičnu glazbu i likovna djela. Njegova je simfonija „Božanska svjetlost“ izvedena pred punom dvoranom, a koncert je bio rasprodan dva tjedna unaprijed.

Sve je počelo na željezničkoj postaji

Ditchfield je prijateljicu ispratio na željezničkoj postaji, a upravo ondje dogodila se nesreća koja mu je trajno promijenila život.

Dok je izlazio, vrata su mu iznenada zahvatila rub debelog kaputa i prikliještila ga. Unatoč njegovu vrištanju i udaranju po staklu, nitko ga nije čuo.

Vlak je potom krenuo velikom brzinom. Ditchfield je izgubio oslonac i bio povučen u uzak prostor ispod kolosijeka.

Dok je ležao licem prema šljunku, iznad njega je prolazila ogromna sila vlaka. Zadobio je stravične ozljede, a lijeva mu je ruka bila amputirana od lakta naniže. Istodobno je izgubio veliku količinu krvi.

Hitno je prevezen u bolnicu, gdje su liječnici započeli borbu za njegov život. U operacijskoj sali situacija je postala kritična – Ditchfieldu je srce prestalo kucati.

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli David Ditchfield (@david_ditchfield)

Tvrdio je da se tada našao na neobičnom mjestu

U trenutku kada mu je srce stalo, prema njegovu vlastitom svjedočenju, nestali su bol i buka bolnice.

Ditchfield je opisao da se našao u toplom, mračnom i neobično ugodnom prostoru. Oko njega su pulsirale svjetlosne kugle jantarne, zelene i žute boje.

Ležao je na velikoj stijeni koja ga je podsjećala na drevni oltar. Bio je prekriven plavom, svilenkastom satenskom plahtom, a njegovo je tijelo, prema njegovu doživljaju, bilo potpuno iscijeljeno. Čak je i amputirana ruka ponovno bila na svome mjestu.

Tada je, kako je ispričao, ugledao neobična bića.

„Pored mojih nogu stajalo je prelijepo, androgino biće s platinastoplavom kosom i kožom koja je zračila svjetlošću. Imalo je blag, znalački osmijeh i osjećao sam da ga poznajem cijeli život. S moje lijeve i desne strane pojavile su se dvije ženske figure koje su lebdeći držale ruke iznad mojega tijela. Osjećao sam kako iz njihovih dlanova izlazi čista, bezuvjetna ljubav koja je skidala sve slojeve emocionalnog tereta i krivnje koje sam nosio kroz život“, prisjetio se Ditchfield.

Pred njim se pojavio prizor golemog vodopada zvijezda

Nakon susreta s tim bićima, Ditchfield je, prema vlastitom iskazu, ugledao prizor koji je opisao kao nešto što je teško usporediti s bilo čim poznatim.

Pred njim se nalazio golemi vodopad zvijezda, veličine Niagarinih slapova, koji se ulijevao u beskrajne galaksije i maglice nevjerojatnih boja.

No iskustvo koje je opisao kao najvažniji dio svoje bliske smrti tek je slijedilo.

„Znao sam da gledam u sam Izvor sveukupnog stvaranja“

Pred Ditchfieldom se, prema njegovu svjedočenju, pojavio ogroman tunel čiste bijele svjetlosti, okružen plamenovima koji su se neprestano vrtjeli.

Opisao je osjećaj potpune i bezuvjetne ljubavi koju je tada doživio.

„Osjetio sam kako svaka molekula u mojem tijelu vibrira od bezuvjetne ljubavi. To je bila sva ljubav koju sam ikada osjetio u životu, od roditelja, partnera pa i kućnih ljubimaca, zgusnuta u jednu moćnu silu. Znao sam bez trunke sumnje da gledam u sam Izvor sveukupnog stvaranja, u Boga“, prisjetio se.

Takva iskustva spadaju u subjektivne doživljaje bliske smrti i ne predstavljaju sama po sebi znanstveni dokaz postojanja drugog svijeta ili nadnaravnih bića. Ditchfield ih je, međutim, doživio kao stvaran i duboko transformativan događaj.

 

 

 

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Objavu dijeli David Ditchfield (@david_ditchfield)

Liječnici nisu mogli prihvatiti njegovo objašnjenje

Ditchfield se nakon toga probudio i ponovno našao u bolnici, okružen neonskim svjetlima i zvukovima medicinskih uređaja.

Liječnike je iznenadila brzina njegova fizičkog oporavka. Umjesto predviđena dva i pol mjeseca, iz bolnice je otpušten nakon samo šest tjedana.

Kada je pokušao svojem glavnom kirurgu objasniti što je doživio i odakle, prema njegovu mišljenju, potječe energija koja je pratila njegovo iscjeljenje, liječnik ga je prekinuo.

„Davide, ja sam znanstvenik. Hajdemo se složiti da se ne slažemo i ostavimo to na tome“, rekao mu je kirurg.

Nakon nesreće počeo je stvarati glazbu koju nikada prije nije znao stvarati

Najneobičniji dio njegove priče uslijedio je tek nakon izlaska iz bolnice.

Ditchfield prije nesreće nije imao formalno glazbeno obrazovanje. Nije učio glazbu, nije znao čitati ni pisati note, a prema njegovoj priči nikada prije nije ni slikao.

Ipak, nakon traumatičnog događaja počeo je doživljavati ono što je opisao kao nezaustavljive nalete kreativne energije.

Na starom i jeftinom sintesajzeru počeo je stvarati glazbu. Budući da nije znao zapisivati note, koristio je aplikaciju koja mu je pomagala pretvoriti ono što je svirao u notni zapis.

Tako je svoje vizije postupno pretvorio u klasičnu simfoniju u tri stavka pod nazivom „Božanska svjetlost“.

Simfonija je rasprodala koncert dvije tjedna unaprijed

Kada je „Božanska svjetlost“ prvi put izvedena uz pratnju punog simfonijskog orkestra, koncert je bio rasprodan dva tjedna unaprijed.

Publika je izvedbu nagradila dugotrajnim stojećim ovacijama, a prema opisu događaja, mnogi su ljudi u dvorani plakali.

Ditchfield se nakon toga nije zaustavio samo na glazbi.

Počeo je stvarati i velike umjetničke slike kojima je prikazivao prizore koje je, prema vlastitom svjedočenju, vidio tijekom iskustva bliske smrti. Među njima su bila bića svjetlosti, vodopadi zvijezda i tunel koji je opisivao kao dio svojeg iskustva „s one strane“.

Što je zapravo 'stečeni savantizam'?

Ditchfieldov slučaj danas se navodi u kontekstu takozvanog „stečenog savantizma“, odnosno pojave kod koje osoba nakon traume mozga ili drugog ozbiljnog neurološkog događaja razvije iznimne sposobnosti koje prije nije pokazivala.

Takvi slučajevi zanimljivi su znanstvenicima i psiholozima jer otvaraju pitanja o odnosu između mozga, traume, percepcije i kreativnih sposobnosti.

Ipak, važno je razlikovati dokumentirani dio Ditchfieldove biografije od njegova osobnog tumačenja iskustva bliske smrti. Njegov doživljaj ne može se sam po sebi koristiti kao znanstveni dokaz da je doista posjetio drugu dimenziju, susreo Boga ili komunicirao s bićima iz nekog drugog svijeta.

Ono što njegovu priču čini posebno zanimljivom jest tvrdnja da je nakon iskustva koje je doživio tijekom kliničke smrti razvio potpuno novi oblik umjetničkog izražavanja. Čovjek koji se prije nesreće borio s disleksijom, napustio školu bez kvalifikacija i radio fizičke poslove, prema vlastitom svjedočenju, nakon oporavka je počeo stvarati glazbu i umjetnička djela kakva prije toga nije znao stvarati.

Upravo taj nagli kreativni preokret, neovisno o tome kako se tumači njegovo iskustvo bliske smrti, ostao je središnji dio priče o Davidu Ditchfieldu.