No iza fotografija s autocesta i visokih dnevnica krije se stvarnost koju rijetko tko iskreno opiše. Ova potresna ispovijest rumunjskog vozača Bogdana Mihaija, koji nakon godina na cestama priznaje da je “na rubu odustajanja”, postala je viralna — jer do u detalje otkriva cijenu koju vozači plaćaju za život daleko od doma.

"Kamion mi je oduzeo previše godina" 

Nakon dugih godina provedenih na europskim rutama, vozač kamiona Bogdan Mihai priznaje da se nalazi pred životnim raskrižjem. Iako je dobro zarađivao, kaže da ga je „život u kabini“ emocionalno i psihički iscrpio.

„Kamion mi je oduzeo previše godina. Želim raditi nešto drugo, ali ne znam što.“

Bogdan već godinama živi između kabine kamiona i parkirališta diljem Europe. Ondje kuha, ondje spava, ondje provodi gotovo svaki dan svog života.

Od izvrsnog studenta do čovjeka koji misli da zna raditi samo jedno

Bogdan nije bilo tko — završio je Pomorski institut u Constanci. Upisao ga je s prosjekom 9,25, diplomirao s 8,75.
Čak i mature nisu bile loše: rumunjski 7,20, matematika 7,10.

No, kako kaže, danas mu to ništa ne znači: „To sada ništa ne znači. Ne znam raditi ništa osim prijevoza.“ Dok drugi grade karijere, on već godinama živi izvan kuće, okružen asfaltom i kamionskim parkiralištima.

Hrvati zaziru od te zemlje, ali Andrija otkriva da je tamo top: 'Stanovi tu su vam po 500-600 eura'

"Kuham pokraj kamiona" — život u koji se ne vraćaš isti

Rutina mu je uvijek ista. Parkiralište — kuhanje na tavi pokraj kotača — spavanje u kabini. Danima, tjednima, godinama.

„Kuham pokraj kamiona, na parkiralištu. Želim prestati s kamionima. Ali ako prestanem – što onda?“

Razmišljao je o žbukanju, bojanju, računovodstvu… ali svjestan je da mnogi iz upravo tih profesija bježe u kamione.

Zarađivao je dobro, ali kaže: cijena je previsoka

Na određenim međunarodnim rutama primao je od 3300 do 5000 eura mjesečno. Ali danas smatra da taj novac nikada nije vrijedan propuštenog života.

„Da, zarađuje se, ali se gubi puno onoga što je važno. To sam tek sada shvatio.“

Dodaje i ono najteže: „Novac nije sve. Izgubljeno vrijeme se nikada ne nadoknađuje.“

Traži izlaz: prijavio se za novi posao

Poslao je više životopisa i razmišlja o potpuno novom smjeru:

„Mislim da ću pokušati postati kontrolor ISCTR-a. To mi se čini kao jedina opcija.“

( ISCTR – rumunjska inspekcija za cestovni prijevoz.)

Internet reagirao burno: od podrške do savjeta da ostane u inozemstvu

Svi zaboravljaju održavati ovaj dio auta: Guta vam gorivo i drastično oštećuje vozilo

Njegova ispovijest izazvala je lavinu komentara.

Jedni ga mole da ostane u inozemstvu jer „je u zemlji još gore“, dok mu drugi poručuju da iskoristi svoju diplomu i znanja — pa makar to značilo rad na brodu, upravljanje strojevima ili kuhanje.

Bogdan pojašnjava i realne brojke u industriji: Rumunjska: domaće rute: 4500 – 7000 leja, međunarodne rute: 9000 – 15 000 leja, Europa: početne plaće: oko 2500 eura, Velika Britanija (najviše): 3930 eura, Mađarska (najniže): 1039 eura

Prosjeci države po državi: Italija: 1500 – 1800 eura, iskusni do 2500 eura, Francuska & Rumunjska: oko 1800 eura, Španjolska: oko 2450 eura, Poljska: oko 2800 eura, Njemačka: do 3357 eura

Unatoč svemu, Bogdan ponavlja: „Novac nije sve.“