Ono što je započelo kao uobičajeno uređenje vrta pretvorilo se u pravo arheološko otkriće za bračni par iz New Orleansa. Umjesto razbijenih komada keramike i zaboravljenih ukrasnih kipova, Daniella Santoro i njezin suprug Aaron Lopez naišli su na mramornu ploču s latinskim natpisom, napola zakopanu u raslinju ispred njihove povijesne kuće u četvrti Carrollton.

Na prvi pogled, ploča s urezanim latinskim riječima, uključujući izraz „duhovima mrtvih“, mogla je djelovati kao masovno proizvedena dekoracija namijenjena vrtnoj estetici. No Santoro, po struci antropologinja, odmah je posumnjala da predmet nije tek ukras. U jednom je trenutku čak pomislila da su možda otkrili stari grob.

„To što je natpis bio na latinskom doista nas je natjeralo da zastanemo, zar ne?“, izjavila je Santoro za Associated Press. „Mislim, vidite nešto takvo i kažete: ‘Dobro, ovo nije obična stvar.’“

Stručnjaci prepoznali rimski pogrebni natpis

Umjesto da zanemari intuiciju, Santoro je kontaktirala stručnjake. Među onima koji su proučili natpis bili su arheologinja Susann Lusnia sa Tulane University te antropolog D. Ryan Gray sa University of New Orleans, koji su nalaz podijelili i s drugim kolegama.

Istraživačima nije trebalo dugo da shvate što su Santoro i Lopez pronašli. Latinski tekst započinje riječima Dis Manibus, što znači „duhovima mrtvih“, uobičajenom posvetom na rimskim nadgrobnim pločama. U rimskoj pogrebnoj praksi izraz Dis Manibus bio je standardna formula, često uklesana na vrhu nadgrobnih spomenika, a tisuće takvih natpisa sačuvane su diljem nekadašnjeg Rimskog Carstva.

Daljnji prijevod otkrio je da ploča obilježava grob rimskog vojnika, Tračanina po imenu Sekst Kongenije Ver. Spomenik su, prema natpisu, naručili njegovi nasljednici Atilije Kar i Vetije Longin. Zabilježeno je da je vojnik preminuo u dobi od 42 godine, nakon 22 godine vojne službe, gotovo 1900 godina prije nego što je njegov nadgrobni spomenik pronađen u zapuštenom vrtu, na drugom kraju svijeta.

Trag vodi do Italije i ratnih razaranja

Zanimljivo je da ovo nije bio prvi zapis o toj kamenoj ploči. Početkom 20. stoljeća dokumentirana je kao dio zbirke National Archaeological Museum of Civitavecchia u talijanskom lučkom gradu Civitavecchiji, gdje je nekoć stajala na malom groblju.

Muzej je teško oštećen tijekom savezničkog bombardiranja 1943. i 1944. godine, a brojni artefakti tada su izgubljeni ili raseljeni. Diljem Europe ratna razaranja i pljačke uzrokovali su nestanak bezbrojnih kulturnih dobara, od kojih mnoga ni desetljećima kasnije nisu pronađena.

Nadgrobna ploča bila je među predmetima koji su kasnije evidentirani kao nestali. Precizne mjere koje je muzej nekoć zabilježio podudarale su se s dimenzijama ploče pronađene u vrtu Santoro i Lopeza.

Kako je rimski spomenik završio u Louisiani?

Pitanje kako je kameni spomenik iz ratom pogođene Italije završio u predgrađu Louisiane jednako je intrigantno kao i samo otkriće. Prema riječima Erin Scott O'Brien, bivše vlasnice kuće u Carrolltonu, ploča se nalazila izložena u vitrini s drugim obiteljskim uspomenama u kući njezina djeda Charlesa Paddocka mlađeg u četvrti Gentilly. Paddock mlađi bio je vojnik stacioniran u Italiji tijekom Drugog svjetskog rata.

Nakon smrti Paddocka i njegove supruge 1980-ih godina, O'Brien se početkom 2000-ih uselila u kuću, a majka joj je darovala kamenu ploču. „Posadili smo drvo i rekli da je to početak našeg novog doma. Stavimo to van u vrt“, izjavila je O'Brien za časopis Preservation in Print. „Mislila sam da je to samo umjetnički predmet. Nisam imala pojma da je riječ o relikviji staroj 2000 godina.“

Više od 80 godina prošlo je otkako je muzej koji je čuvao taj artefakt razoren u ratu, a glavni akteri ove priče danas više nisu živi. Vjerojatno nikada neće biti do kraja razjašnjeno kako je Charles Paddock mlađi došao u posjed nadgrobne ploče, no ono što je izvjesno jest da se ona sada vraća ondje gdje pripada – u zemlju Carstva kojem je Sekst Kongenije Ver vjerno služio.

Povratak kući pod nadzorom FBI-ja

Povrat spomenika koordinira Posebni tim za umjetnički kriminal Federalnog istražnog ureda, odnosno FBI Art Crime Team, koji surađuje na repatrijaciji ploče u Nacionalni arheološki muzej u Civitavecchiji.

Time se zatvara iznimno neobično poglavlje u sudbini jednog rimskog vojnika i njegova nadgrobnog spomenika, koji je nakon gotovo dva tisućljeća i putovanja preko oceana napokon pronađen – i vraćen kući.