Ako redovito provjeravate vremensku prognozu kako biste planirali dan, sigurno ste primijetili da kiša ili snijeg nisu opisani jednostavnim "da" ili "ne". Umjesto toga, prognoze često koriste postotke koji označavaju vjerojatnost oborina. No, što točno znači taj postotak?

Prema američkoj Nacionalnoj meteorološkoj službi (NWS), postotak u prognozi naziva se vjerojatnost oborina (Probability of Precipitation - POP). Taj postotak pokazuje vjerojatnost da će na određenom mjestu pasti najmanje 0,01 inča (0,25 milimetara) kiše ili snijega. Na primjer, prognoza "30% šanse za kišu" u Atlanti znači da postoji 30% šanse da će u Atlanti toga dana pasti barem minimalna količina oborina.

Važno je razumjeti što ovaj postotak ne znači. Ne označava da će kiša padati 30% vremena tog dana, niti da će kiša pokriti 30% područja Atlante. Također ne pruža informacije o intenzitetu oborina – kratkotrajna popodnevna oluja može donijeti više kiše nego cjelodnevna sitna rosulja.

"Ove zablude mogu lako dovesti do pogrešnih zaključaka," upozorio je Matt Jeglum, zamjenik šefa Znanstvene i tehnološke infuzijske divizije u sjedištu NWS-a za zapadnu regiju. Cilj ovakvog pristupa je pomoći ljudima donositi informirane odluke. Na primjer, s 30% šanse za kišu, možda ćete uspjeti odraditi popodnevno trčanje na suhom – ili ćete završiti potpuno mokri. Ako mrzite kišu, odluka hoćete li riskirati ili ne ovisi o vašim prioritetima, dodao je Jeglum.

Kako se određuje vjerojatnost oborina?

Sjedinjene Američke Države započele su s nacionalnim prognozama vjerojatnosti oborina 1965. godine. Tada su meteorolozi uglavnom koristili vlastitu intuiciju pri analiziranju vremenskih karata. Tijekom 1970-ih statistički modeli počeli su igrati važnu ulogu u poboljšanju prognoza, navodi članak iz 1998. godine objavljen u časopisu Weather and Forecasting.

Meteorolozi predvidjeli jednu od najgorih sezona, a onda je uslijedio veliki šok: 'Gdje su nestale oluje?'

Danas Nacionalna meteorološka služba koristi 30 različitih meteoroloških modela za izradu prognoza. Ovi modeli funkcioniraju kao "paralelni svjetovi" koji počinju s istim početnim uvjetima, ali se razvijaju na različite načine, objasnio je Jeglum.

U slučaju prognoze s 30% šanse za oborine, to znači da su tri od deset modela pokazala oborine – bilo kišu, snijeg ili susnježicu.

Kako modeli predviđaju vremenske uvjete?

Moderni modeli temelje se na fizici i složenim matematičkim izračunima koji uzimaju u obzir trenutne uvjete poput temperature, vlažnosti i brzine vjetra. Ovi podaci prikupljaju se pomoću satelita, radara, meteoroloških stanica na tlu i balona za praćenje vremena koji se svakodnevno puštaju u atmosferu.

Svi prikupljeni podaci šalju se u računalne servere, gdje modeli koriste fiziku i diferencijalne jednadžbe za predviđanje vremenskih prilika. "Bez obzira na to je li prognoza točna ili ne, na nama je da odlučimo," izjavio je Michael Souza, certificirani konzultant meteorolog, dodajući kako meteorolozi koriste znanstvene metode i prilagođavaju modele kako bi poboljšali točnost predviđanja.

Nepredvidiva priroda atmosfere

Unatoč tehnološkom napretku, prognoze se i dalje mijenjaju zbog dinamične prirode atmosfere. No, od 1970-ih do danas, modeli su značajno unaprijedili sposobnost meteorologa da s velikom točnošću predviđaju kišu ili snijeg nekoliko dana unaprijed.

"Danas smo prilično vješti u odgovoru na pitanje 'hoće li kiša pasti ili ne' pet do sedam dana unaprijed," zaključio je Jeglum, razbijajući stereotipe o nepouzdanosti meteorologa.

Ova detaljna objašnjenja ukazuju na to koliko je kompleksan proces izrade vremenskih prognoza. Postotci koje vidimo u prognozama ne samo da su precizno izračunati, već nas podsjećaju na to koliko priroda i znanost ostaju neraskidivo povezane.