DOGOVORENI BRAKOVI: Gdje u svijetu i dalje nije dopušten slobodan odabir partnera

Dogovoreni brakovi često se izjednačuju s prisilnim brakom, zbog čega se procjenjuje da je preko polovice brakova diljem svijeta dogovoreno. Ovakvi brakovi u najvećem su postotku tipični za Bliski Istok, dijelove Afrike i istočne Azije.
Tradicionalni oblik braka u modernim društvima sve je rjeđa pojava; odnosi su fleksibilni, nekonvencionalni i u skladu sa željama i stavovima partnera. Ovo predstavlja jednu stranu spektra, dok se na drugoj nalaze ekstremni primjeri prisilnih brakova koji, iako polako nestaju, i dalje postoje u mnogim zajednicama.
U zemljama poput Tanzanije i Indije brojni su slučajevi roditelja koji svojoj djeci mlađoj od 10 godina ugovaraju brakove, djevojčice se udaju za puno starije muškarce, a neka djeca vjenčana su prije nego što su rođena.
Razlika između dogovorenih i prisilnih brakova
Prije svega, potrebno je istaknuti razliku između dogovorenih i prisilnih brakova.
Kroz vrijeme, uloga žena uvelike se promijenila, a samim time i odnos prema braku u ovim oblicima. U slučaju prisilnih brakova, žena je prodana ili dana muškarcu za stoku ili novac. U dogovorenim brakovima mladenka se ne prodaje, već joj se partner traži prema čimbenicima koji obuhvaćaju, bogatstvo, kastu stalež, povezanost obitelji i ostale socioekonomske elemente.
Međutim, za razliku od ranije prakse kada su se mlada i mladoženja upoznali tek nakon vjenčanja, norme su se promijenile; danas je, u velićini, ali ne svim slučajevima, prije finalizacije bilo kojeg dogovorenog braka potreban pristanak obje strane. Drugim riječima, prije nego što sklope brak, muškarci i žene smiju provesti neko vrijeme zajedno kako bi se upoznali. Za razliku od prisilnog braka, ovo omogućuje objema stranama da, koliko toliko, izraze svoje mišljenje.

Brak koji nije rezultat slobodne volje
Iako u modernom društvu postoje slučajevi u kojima djeca imaju pravo veta na partnere koji su za njih odabrali njihovi roditelji, više od polovice brakova na svijetu danas ipak nije rezultat slobodne volje onih koji u njih stupaju.
Ženska su djeca u puno većem broju bila prisiljavana na ovakvu vrstu braka, dok su muška često imala mogućnost odabira buduće partnerice. Kasta, religija, socijalni i ekonomski status obitelji budućeg supružnika bili su presudni za odabir, a kasnije i obrazovanje, zaposlenje pa čak i fizički izgled.
Kriteriji su se, naravno, razlikovali ovisno o spolu djeteta. Za mladenke je bila prioritetna ljepota i linija, a mladoženju imućnost.
Ugovoreni brakovi u Indiji pravilo, a ne iznimka
Oko 90% svih indijskih brakova danas je dogovoreno. Brak iz ljubavi iznimka je, a mnogi stariji ljudi opisuju ga kao ishitrenu odluku koja će se ispostaviti kao pogreška. Čak i ako iskuse slobodne ljubavne odnose, većina Indijaca odluči se za dogovoreni brak.
Prema tradicionalnom shvaćanju, brak u Indiji društvena je institucija koja ne uključuje samo supružnike, već i njihove obitelji. U brak ulaze, kao što se može pretpostaviti, ljudi sličnih uvjerenja, kultura, tradicija, i ono najvažnije, iste kaste. Dogovoreni brakovi pružaju financijsku stabilnost, veći utjecaj i jednaku tradiciju unutar obitelji što, prema njihovom mišljenju, rezultira manjom vjerojatnosti za razvodom. Podaci pokazuju da samo 13 od 1000 indijskih brakova završi razvodom, što je jedna od najnižih stopa razvoda na svijetu.
Masai pleme – najradikalniji oblik dogovorenih brakova
Masai su jedno od najsiromašnijih plemena, smješteni na području Kenije i Tanzanije, čiji pripadnici žive u ekstremno tradicionalnom društvu koje slovi za najpatrijarhalnije na svijetu. Masai su prihvatili i, bez obzira na utjecaj modernoga svijeta, drže se sustava koji ženama uskraćuje osnovna ljudska prava kao što su pravo na obrazovanje i kontrolu vlastitog tijela.
U njihovom shvaćanju i kulturi brak je jedan od najvažnijih obreda tijekom života. Tradicija nalaže da očevi pregovaraju i odabiru partnera svoga djeteta, bez prethodnog savjetovanja s njima ili njihovim majkama. Ako djevojčica pokuša odbiti bračnu ponudu, bit će fizički prisiljena da ju prihvati.
Nakon što utvrde materijalnu vrijednost braka, dječakovi roditelji u kuću djevojčice dolaze s mirazom životinja poput koza, ovaca i krava. Praksa ranog stupanja u brak vrlo je česta zbog velikog siromaštva pa očevi udaju kćeri u zamjenu za stoku ili novac, a ponekad za nekoliko krava ili ovaca prodaju svoje nerođeno žensko dijete.

Iako su u padu, dogovoreni brakovi i dalje čine većinu brakova u svijetu, a stope razvoda znatno su manje nego kod ljubavnih brakova. Razgovarajući o navedenome, u obzir je potrebno uzeti faktore poput snažne tradicije, vjerska uvjerenja, pripadnost određenom društvenom staležu, materijalnu sigurnost, dijeljenje istih vrijednosti. Mnogi smatraju kako dogovoreni brakovi mogu biti sretniji i uspješniji od ljubavnih. Ova se tvrdnja ne treba u startu odbaciti, a primjenjivost iste ovisi o tome čemu osoba u odnosu teži, kao i okolinu u kojoj živi.