Hrvati u nevjerici gledaju, cijene na moru se totalno otele kontroli: 'Pa pogledajte koliko sam platio pizzu'

Gotovo da nema dana da se tema visokih cijena ne provuče kroz razgovore, forume i društvene mreže. Od osnovnih namirnica u supermarketima, preko pića i obroka u restoranima, pa sve do kava u kafićima – Hrvati gotovo svakodnevno komentiraju koliko je život postao skup. Posebno su izražene kritike na račun cijena u obalnim gradovima tijekom turističke sezone, gdje se, prema iskustvima brojnih građana, i najjednostavniji obroci naplaćuju kao luksuz.
“23 eura tjestenina, 20 eura pizza”
Na popularnom Redditu nedavno je otvorena rasprava koja je brzo privukla velik broj komentara. Jedan korisnik je opisao svoje iskustvo s ljetovanja navodeći da su cijene po restoranima na moru „nenormalne“.
„23 € obična tjestenina s kozicama, 15-20 € prosječne pizze, sokovi i pivo 5 €. Zanima me mišljenje lokalaca, tko se uopće vraća u ovakve restorane ili funkcioniraju kao tourist trap?“, napisao je.
Njegova objava izazvala je lavinu reakcija. Mnogi su se složili da su cijene u obalnim mjestima pretjerane i da su restorani u sezoni uglavnom namijenjeni isključivo turistima.
„Domaći se ne hrane niti piju po tim lokalima“, „Lokalci ne jedu po restoranima u sezoni. Jedu možda izvan gradova gdje i inače idu, ali sumnjam da se itko hrani na rivi bilo gdje u sezoni“, pisali su korisnici.
sezona 2025?
Lokalne usporedbe i “zamke za turiste”
U raspravi se pojavio i komentar kako „ima restorana s Michelinovom zvjezdicom gdje je jeftinije nego u tim instant restoranima“. Neki su ipak istaknuli da postoje i pozitivna iskustva ako se dovoljno istražuje.
Jedan Hrvat je naveo da je u Vinodolskom pizzu platio 10-13 eura, dok je u Povilama riblju platu za dvoje s prilogom i dva piva platio 54 eura, što mu je, kako kaže, bilo jeftinije nego u Zagrebu: „Iskreno sam ostao šokiran s kvalitetom za tu lovu.“
Drugi su naglašavali da lokalci, iako žive u turističkim gradovima, rijetko posjećuju restorane u sezoni jer smatraju da su cijene formirane isključivo za posjetitelje. „Cijene su dno dna, kvaliteta nikakva. Turizam nas gazi godinama. Osim lokalnih šerifa i posvuduša koje se naslikavaju, ne poznajem nikoga tko ide po tim restoranima, jer su isključivo za turiste. Pljačka i prevara na 90 % mjesta“, napisao je jedan od sudionika rasprave.

Zagreb podjednako skup kao i obala
Poseban dio diskusije odnosio se na usporedbu s cijenama u Zagrebu. Nekoliko korisnika istaknulo je da je i glavni grad jednako skup, ako ne i skuplji, od obale. „Ćevapi 10 €, lepinja 3 €, kajmak 7 € – znači 20 € za ćevape loše kvalitete! Pljeskavica 17 € bez lepinje! To nisu turističke zone, nego obične gradske četvrti“, požalio se jedan forumaš.
Drugi su potvrdili da je najskuplju kavu u Hrvatskoj neki popili upravo u Zagrebu, gdje cijene prelaze i 2,5 eura. „Ne znam, primijetio sam da su cijene u Zagrebu i bilo gdje u Dalmaciji iste. Svake godine ista priča, ne kužim jedino kako se ne bune kad uzimaju kredite za skijanje“, zaključio je jedan korisnik.
Stalna tema nezadovoljstva
Tema visokih cijena očito je postala konstanta u hrvatskom društvu. Dok jedni tvrde da su pojedina mjesta pretjerano skupa i „zamke za turiste“, drugi ističu da je moguće pronaći kvalitetnu i pristupačnu ponudu ako se potrudite istražiti. No, zajednički je zaključak gotovo svih – cijene u Hrvatskoj, bilo na obali ili u unutrašnjosti, sve su teže podnošljive za prosječan standard građana.