Daleko ispod valova, u mračnim i nepristupačnim dubinama oceana, svoj dom ima neobičan i rijetko viđen morski stanovnik. Riječ je o vrsti Alicella gigantea, najvećem poznatom amfipodu – račiću nalik škampu koji uobičajeno ne prelazi veličinu vrha ljudskog prsta. No, A. gigantea iznimka je: može narasti i do impresivnih 34 centimetra.

Donedavno se smatralo da je ova golema vrsta izuzetno rijetka, no nova znanstvena istraživanja ukazuju na sasvim drukčiju sliku: moguće je da A. gigantea zapravo nastanjuje čak 59 posto svjetskih oceana. Njena navodna rijetkost, kako se sada čini, više je rezultat naših ograničenih istraživačkih mogućnosti nego stvarnog stanja u prirodi.

Ispod 3.000 metara – svijet tame i pritiska

"Ova vrsta se povijesno promatrala ili uzorkovala znatno rjeđe u usporedbi s drugim dubokomorskim amfipodima, što je sugeriralo nisku gustoću populacije", izjavila je morska molekularna biologinja Paige Maroni sa Sveučilišta Zapadne Australije.

I to ne bez razloga – A. gigantea obitava u najdubljim dijelovima oceana, poznatim kao abisalna i hadalna zona, na dubinama većim od 3.000 metara. Na tim dubinama nema ni traga sunčevoj svjetlosti, temperature su gotovo smrzavajuće, a tlak vode zastrašujuće visok. Ta neprijateljska okolina glavni je razlog zašto ljudi istražuju duboko more u vrlo ograničenom opsegu – što objašnjava i zašto tako malo znamo o stanovnicima morskih dubina.

195 zapisa s tri oceana i genetska povezanost populacija

Kako bi bolje razumjeli raspodjelu i biologiju ove fascinantne vrste, Maroni i njezin tim analizirali su 195 dosad zabilježenih slučajeva prisutnosti A. gigantea na 75 različitih lokacija u Atlantskom, Tihom i Indijskom oceanu, na dubinama između 3.890 i 8.931 metar. Uz to, prikupili su i vlastite uzorke u rasjednim zonama Tihog i Indijskog oceana kako bi sekvencirali njihov genom.

Rezultati su otkrili genetske sličnosti između populacija iz različitih dijelova svijeta, što ukazuje na to da su ove životinje povezane više nego što se dosad mislilo. Time se dodatno potvrđuje hipoteza da A. gigantea nastanjuje ogromna prostranstva dubokomorskog dna, unutar svog poznatog dubinskog raspona.

Boja, predatori i prilagodbe

Za razliku od većine amfipoda koji su najčešće crvene boje, A. gigantea gotovo da nema pigmentaciju. To je neuobičajena karakteristika, a neka ranija istraživanja sugeriraju da bi razlog mogao biti izostanak prirodnih predatora u toj zoni. Odsutnost prijetnje mogla bi dodatno olakšati njezino širenje i opstojnost u tako surovim uvjetima.

Nevidljivi div postaje sve vidljiviji

"Kako istraživanje dubokog mora napreduje prema dubinama koje nadilaze konvencionalne metode uzorkovanja, sve je više dokaza da najveći dubokomorski rak na svijetu nije nimalo rijedak", zaključila je Maroni.

Otkrića poput ovih podsjećaju nas koliko još uvijek nepoznanica skriva mračni svijet oceanskog dna – i koliko prostora za iznenađenja još postoji u nedovoljno istraženim prostranstvima našeg planeta.