Znanstvenici je proučavaju kako bi bolje razumjeli posljedice globalnog zagrijavanja i oslobađanja stakleničkih plinova iz odmrznutog tla.

U udaljenom dijelu Sibira, nedaleko od naselja Batagay u ruskoj Jakutiji, nalazi se neobična geološka pojava koja iz godine u godinu mijenja krajolik. Riječ je o Batagajskoj megadepresiji, golemoj udubini u tlu koja se širi zbog odmrzavanja permafrosta.

Poznata i pod nazivom Batagayka, ova impresivna formacija u javnosti je dobila nadimak „vrata pakla”. Njezine dimenzije i brzina širenja privlače pozornost znanstvenika koji istražuju kako zatopljenje mijenja arktička područja.

Prema podacima navedenima u izvješćima o ovom fenomenu, depresija je duga približno jedan kilometar, široka oko 800 metara, a na pojedinim mjestima duboka oko 50 metara. Njezin razvoj prati se satelitskim snimkama, terenskim mjerenjima i podacima prikupljenima dronovima.

Od uske pukotine do goleme depresije

Počeci Batagajske megadepresije mogu se uočiti na satelitskim snimkama iz 1960-ih godina. Tada je na tom području bila vidljiva tek manja promjena u površinskom sloju tla.

Tijekom sljedećih desetljeća depresija se postupno širila, a njezini su rubovi postajali sve strmiji i nestabilniji. Prema podacima iz istraživanja, njezino se područje znatno povećalo od početka satelitskog praćenja.

Ova pojava nije nastala udarom meteorita niti vulkanskom aktivnošću. Znanstvenici je klasificiraju kao retrogradno klizište uzrokovano odmrzavanjem permafrosta, odnosno proces u kojem se smrznuto tlo odmrzava, urušava i povlači prema unutrašnjosti depresije.

Upravo je kombinacija golemih dimenzija i brzog razvoja učinila Batagayku jednim od najpoznatijih primjera takve pojave na Arktiku.

Cijena na proizvodu jedna, a na blagajni druga: Evo što učiniti ako vam trgovina naplati više

Što je permafrost i zašto se počinje urušavati?

Permafrost je tlo koje ostaje smrznuto najmanje dvije uzastopne godine. U mnogim dijelovima Sibira i drugih arktičkih područja takvi su slojevi tla zamrznuti tisućama godina.

U njima se nalaze led, mineralni materijal te ostaci biljaka i životinja koji se zbog niskih temperatura vrlo sporo razgrađuju.

Kako temperature rastu, led u tlu počinje se otapati. Kada se to dogodi, tlo gubi dio svoje čvrstoće i stabilnosti. Površina se može urušiti, a voda i odroni dodatno ubrzavaju eroziju.

Takav proces može stvoriti velike udubine i strme rubove koji se nastavljaju povlačiti kako se odmrzavanje širi u dubinu i prema okolnom tlu.

Geofizičar Roger Michaelides sa Sveučilišta Washington u St. Louisu upozorio je u razgovoru za Business Insider da je permafrost često teško izravno promatrati jer se nalazi ispod površine. Megadepresije poput Batagayke omogućuju znanstvenicima da vide procese koji bi inače ostali skriveni.

U tlu se nalazi golema količina ugljika

Jedan od najvažnijih razloga zbog kojih znanstvenici proučavaju Batagayku nije samo njezina veličina. Zabrinjava ih i ono što se događa s organskim materijalom zarobljenim u permafrostu.

Kada se tlo odmrzne, ostaci biljaka i drugih organizama počinju se razgrađivati. Pritom se oslobađaju ugljikov dioksid i metan, staklenički plinovi koji pridonose zagrijavanju atmosfere.

Time nastaje povratna sprega: globalno zatopljenje potiče odmrzavanje permafrosta, a oslobađanje stakleničkih plinova može dodatno pojačati zagrijavanje i ubrzati daljnje odmrzavanje.

Permafrost zauzima velika područja sjeverne hemisfere, a procjene pokazuju da sadrži približno dvostruko više ugljika nego što ga trenutačno ima u atmosferi.

To ne znači da će se sav taj ugljik osloboditi u kratkom razdoblju. Količina koja će dospjeti u atmosferu ovisi o brzini odmrzavanja, lokalnim uvjetima i načinu na koji se organski materijal razgrađuje.

Ipak, čak i djelomično oslobađanje tog ugljika moglo bi imati značajne posljedice za buduće klimatske promjene.

Volumen usporediv s 14 velikih piramida

U studiji objavljenoj u lipnju 2024. u znanstvenom časopisu Geomorphology, istraživači su kombinirali satelitske snimke i podatke dronova kako bi izradili trodimenzionalne modele Batagajske megadepresije.

Cilj je bio preciznije izmjeriti njezin oblik, volumen i brzinu širenja.

Prema rezultatima istraživanja, godišnje povećanje volumena iznosi približno milijun kubičnih metara. Ukupna količina odmrznutog leda i permafrosta povezana s depresijom uspoređena je s volumenom približno 14 velikih piramida u Gizi.

Glavni autor studije Alexander Kizyakov s Moskovskog državnog sveučilišta Lomonosov istaknuo je da dobivene vrijednosti pokazuju koliko se brzo permafrost može raspadati u uvjetima koji pogoduju njegovu odmrzavanju.

Istraživači su također procijenili da je s procesima u megadepresiji povezano oslobađanje približno 4000 do 5000 tona ugljika godišnje.

To je u studiji uspoređeno s godišnjim emisijama povezanima s potrošnjom energije otprilike 1700 do 2100 američkih kućanstava.

Važno je napomenuti da se te procjene odnose na konkretno istraživano područje i ne predstavljaju ukupne emisije iz cijelog arktičkog permafrosta.

Znanstvenici upozoravaju da još mnogo toga nije poznato

Iako su istraživanja posljednjih godina znatno unaprijedila razumijevanje procesa koji se odvijaju u Batagayki, znanstvenici još ne mogu sa sigurnošću odrediti koliko će odmrzavanje permafrosta pridonijeti budućim klimatskim promjenama.

Na emisije utječu brojni čimbenici, uključujući temperaturu, količinu leda u tlu, dostupnost kisika i brzinu razgradnje organskog materijala.

Roger Michaelides upozorio je da još postoje velike nepoznanice o načinu na koji će se povratna sprega između zagrijavanja i odmrzavanja razvijati tijekom sljedećih desetljeća.

Ipak, proučavanje Batagayke omogućuje istraživačima da razvijaju preciznije modele i bolje procjenjuju što bi se moglo događati na drugim dijelovima Arktika.

Tvrdi da je putovao u 3311. godinu i donio fotografije iz budućnosti: Otkrivena je i prava istina

Zašto je Batagayka važna za budućnost planeta?

Batagajska megadepresija posebno je vrijedna za znanstvenike jer pruža rijetku priliku za neposredno proučavanje promjena koje se u mnogim drugim područjima odvijaju ispod površine tla.

Procesi koji se ondje mogu promatrati ne moraju se ponavljati u jednako velikim razmjerima drugdje da bi bili značajni. Brojne manje depresije i područja odmrzavanja zajedno mogu utjecati na stabilnost tla, lokalne ekosustave i kruženje ugljika.

Istraživanje takvih lokacija pomaže znanstvenicima da bolje razumiju kako će se arktički krajolik mijenjati u svijetu koji se zagrijava.

„Vrata pakla” nisu dokaz da će se klima iznenada urušiti, ali jesu vidljiv podsjetnik na to koliko duboko zatopljenje može promijeniti prirodne sustave. Ono što se događa u sibirskom tlu moglo bi imati posljedice daleko izvan samog Arktika, zbog čega će daljnje praćenje Batagayke i sličnih područja biti iznimno važno za razumijevanje budućih klimatskih promjena.