Južna Koreja, nekada simbol ekonomskog čuda, danas se suočava s jednim od najozbiljnijih demografskih problema u svijetu. Stručnjaci upozoravaju da bi, ako se sadašnji trendovi nastave, zemlji moglo zaprijetiti doslovno izumiranje stanovništva.

Kako bi se populacija neke zemlje održala, potrebno je da svaka žena u prosjeku rodi 2,1 dijete – to je takozvana stopa zamjene stanovništva. U više od polovice zemalja svijeta ta je stopa danas ispod te razine. No Južna Koreja prednjači – u negativnom smislu. Na jednu Korejku dolazi svega 0,75 djeteta, dok je situacija u glavnom gradu Seulu još alarmantnija – samo 0,58 djeteta po ženi.

Usporedbe radi, 1960-ih korejske su žene rađale u prosjeku šestero djece. Do 1970. godine taj broj je pao na nešto više od četvero, a posljednji put je stopa od 2,1 dosegnuta još davne 1983. godine.

Starenje populacije i gospodarske posljedice

Ovakav trend ima ozbiljne posljedice za korejsko gospodarstvo. Zemlja se suočava s kroničnim nedostatkom radno sposobnog stanovništva, dok broj umirovljenika kontinuirano raste. Prosječni životni vijek u Južnoj Koreji iznosi gotovo 84 godine, što dodatno opterećuje mirovinski sustav.

Istovremeno, Korejci odlaze u mirovinu relativno rano – zakonska dob varira između 60 i 65 godina, ovisno o godini rođenja, a mnogi prestaju raditi i prije. To znači da na svakog zaposlenog dolazi sve više umirovljenika, što stvara ozbiljne fiskalne pritiske.

Financijski poticaji bez stvarnog učinka

Vlada Južne Koreje već godinama pokušava preokrenuti trend kroz financijske mjere. Između 2006. i 2022. godine u demografske programe uloženo je više od 200 milijardi dolara. Danas roditelji za rođenje prvog djeteta dobivaju jednokratnu naknadu od dva milijuna vona (oko 1.300 eura), a za drugo i svako sljedeće dijete do tri milijuna vona (oko 1.900 eura).

Osim toga, postoje dvije vrste dodatnih naknada: Mjesečna pomoć do druge godine života djeteta: 1 milijun vona (630 eura) do navršene prve godine, 500.000 vona (320 eura) od prve do druge godine.

Ukupno, roditelji mogu primiti do 18 milijuna vona (gotovo 12.000 eura) u prve dvije godine djetetova života. Dodatak do osme godine: 100.000 vona mjesečno (oko 63 eura).

Pojedine privatne kompanije također pokušavaju pomoći – primjerice, Booyoung Group zaposlenima nudi 100 milijuna vona (oko 63.000 eura) za svako rođeno dijete. „Ako stopa nataliteta u Koreji ostane niska, zemlji prijeti nestanak“, izjavio je direktor te kompanije, Li Džun-gun.

Zašto novac nije dovoljan?

Unatoč izdašnim poticajima, problem se ne rješava. Prema riječima Sare Barns, direktorice programa za zdravlje majki u američkom Wilson centru, „Koreja bi se trebala fokusirati na rodnu ravnopravnost, a ne samo na financijske poticaje“. Dodaje kako roditelji trebaju imati više vremena za obitelj – to uključuje fleksibilno radno vrijeme za oba partnera i veću uključenost muškaraca u kućanske obveze.

Tradicionalne vrijednosti i pritisak na žene

Jedan od temeljnih razloga za nisku stopu fertiliteta jest očuvanje tradicionalnih vrijednosti u brzo moderniziranom društvu. Iako su žene sve prisutnije na tržištu rada, društvena očekivanja ostala su gotovo ista: žena je i dalje primarno odgovorna za djecu i kućanstvo.

Zaposlena majka često se percipira kao „loš roditelj“, a čak 65 posto Korejaca smatra da „ženin posao otežava odgoj djece“. U usporedbi, u europskim zemljama s visokom stopom nataliteta, poput Francuske i Islanda, ovakav stav dijeli tek 25 do 30 posto građana.

Imati dijete izvan braka u Koreji i dalje je društveno neprihvatljivo. Samohrane majke nailaze na brojne prepreke – bolnice odbijaju pružiti usluge umjetne oplodnje ženama bez partnera, a mnoge ne dobivaju ni podršku obitelji. Posljedica je da se samo 4,7 posto djece rađa izvan braka, devet puta manje nego u zapadnim zemljama.

Brak gubi na privlačnosti

Za mnoge mlade žene brak je postao simbol ograničenja – prepreka karijeri i gubitak osobne slobode. Između 2013. i 2023. godine broj brakova u Koreji pao je za čak 40 posto. Tijekom pandemije (2019. – 2020.) zabilježen je pad od 10,7 posto, dok je broj brakova sa strancima pao za 35,1 posto.

Djeca su luksuz – obrazovanje i stanovi kao glavni trošak

Odgoj djece u Koreji izuzetno je skup, i to ne samo zbog osnovnih potreba poput pelena ili hrane. Velik je pritisak na roditelje da ulažu u privatno obrazovanje zbog izrazito konkurentnog upisa na sveučilišta. U prosjeku, korejske obitelji troše 12 posto prihoda na obrazovanje – više nego na hranu.

Ovo je dio šire društvene pojave poznate kao „sindrom zlatne karte“ – uvjerenje da diploma automatski donosi uspjeh. Međutim, podaci to ne potvrđuju: zaposleno je samo 70 posto muškaraca i 77 posto žena s diplomom u dobi između 25 i 29 godina.

I troškovi stanovanja predstavljaju veliki problem. Između 2013. i 2019. godine, cijene nekretnina u zemlji su se udvostručile, što je prema demografskim analizama smanjilo vjerojatnost sklapanja braka za 4 do 5,7 posto. Danas prosječna cijena kvadratnog metra u Seulu iznosi 9.200 dolara.

Nejednakost spolova dodatno otežava situaciju

Iako žene sve više sudjeluju na tržištu rada, Južna Koreja i dalje bilježi najveću razliku u plaćama među spolovima među razvijenim zemljama – žene zarađuju čak 31,2 posto manje od muškaraca. U stvarnosti, to znači da žena koja radi puno radno vrijeme zaradi samo 68,8 centi na svaki dolar koji zaradi muškarac.

Radno vrijeme je također iznimno dugo – uobičajeno se radi najmanje 52 sata tjedno, što ostavlja malo prostora za obiteljski život.

Vlada Južne Koreje postavila je cilj – povećati natalitet na jedno dijete po ženi do 2030. godine. No stručnjaci su skeptični. Ako se društvene norme, tržište rada i rodni odnosi ne promijene, ni najvelikodušniji financijski poticaji neće uspjeti zaustaviti demografski pad.