Jedno od najvećih jezera na svijetu nestalo je u svega nekoliko desetljeća: Širi se neugodan miris, a prizor je prestrašan
Aralsko more, koje se nalazi na granici Kazahstana i Uzbekistana, već šest desetljeća prolazi kroz jednu od najvećih ekoloških katastrofa u modernoj povijesti. Nekada je bilo četvrto najveće jezero na svijetu, a 1960. godine prostiralo se na čak 68.000 četvornih kilometara. Danas je od nekadašnjeg golemog vodenog prostranstva ostala uglavnom slana pustinja, a najnovije znanstveno istraživanje upozorava da posljedice njegovog nestajanja daleko nadilaze lokalne razmjere i predstavljaju problem za cijeli planet.
Nova studija objavljena u uglednom znanstvenom časopisu Science pokazuje da je Aralsko more od početka isušivanja šezdesetih godina prošlog stoljeća u atmosferu ispustilo čak 204 megatone ugljikova dioksida, odnosno oko 225 milijuna američkih tona CO₂.
Neugodan miris koji skriva mnogo ozbiljniji problem
Mnogi su barem jednom osjetili karakterističan neugodan miris koji se širi s isušenog jezerskog dna tijekom ljetnih mjeseci. Taj oštar miris nastaje zbog plinova koji se oslobađaju iz tla dok se raspadaju velike količine organske tvari, uključujući mulj bogat hranjivim tvarima, alge, biljke, ostatke životinja i drugi organski materijal.
No, ono što se događa na Aralskom moru pokazuje da taj proces nije samo neugodan za ljude. Na velikim površinama isušena jezera mogu postati značajan izvor stakleničkih plinova. Znanstvenici upozoravaju da bi emisije iz isušenih jezera u mnogim dijelovima svijeta mogle dosegnuti razine usporedive s emisijama nastalim izgaranjem fosilnih goriva.
Kako je čovjek uništio jedno od najvećih jezera na svijetu
Aralsko more nije oduvijek izgledalo ovako. Njegov nagli pad započeo je tek kada su rijeke Amu Darja i Sir Darja preusmjerene kako bi opskrbljivale vodom brzo rastuću industriju uzgoja pamuka u Uzbekistanu.
Posljedice su bile dramatične. Do devedesetih godina prošlog stoljeća nekoć četvrto najveće jezero na svijetu postalo je gotovo neprepoznatljivo. Na njegovu mjestu danas se prostire golema slana pustinja, nastala na nekadašnjem jezerskom dnu koje se pod utjecajem sunca postupno raspada.
U atmosferu je već ispušteno 204 megatone ugljikova dioksida
Prema istraživanju, između 1960. i 2022. godine isušeno Aralsko more ispustilo je ukupno 204 megatone ugljikova dioksida. Do tog su zaključka znanstvenici došli analizom više lokacija te uzoraka sedimentnih jezgri prikupljenih s isušenog dna nekadašnjeg jezera.
Ipak, istraživači ističu da još uvijek postoji mogućnost preokreta. Na sjevernom dijelu Aralskog mora već su vidljivi znakovi oporavka zahvaljujući mjerama koje je poduzela vlada Kazahstana kako bi osigurala da rijeka Sir Darja i dalje dotječe u Sjeverni Aral.
Nova studija sugerira da bi ponovno plavljenje cijelog bazena moglo donijeti velike koristi ne samo lokalnom ekosustavu nego i globalnoj klimi.
"Ispod Aralskog mora skriva se golemo bogatstvo ugljika"
Biogeokemičar Rafael Marce iz Španjolskog nacionalnog istraživačkog vijeća ističe da se ispod isušenog jezerskog dna nalazi golema količina pohranjenog ugljika.
„Ispod Aralskog jezera nalazi se skriveno ugljično blago. Ako ti sedimenti ostanu izloženi, ugljik će se nastaviti oslobađati u atmosferu. Ako se more ponovno poplavi, isti taj ugljik mogao bi prijeći iz izvora emisija u dio klimatskog rješenja“, rekao je Marce.
Prema izračunima istraživača, ponovno punjenje jezera vodom moglo bi spriječiti oslobađanje čak 165 megatona ugljika koji je još uvijek zarobljen u sedimentima.
Vjetar dodatno ubrzava klimatski problem
Studija je otkrila i dosad zanemaren izvor emisija. Gotovo petina ugljika iz Aralskog mora oslobađa se zato što vjetar raznosi sediment s isušenog dna jezera, što prethodna istraživanja nisu uzimala u obzir.
Ekologinja Nuria Catalan iz Španjolskog nacionalnog istraživačkog vijeća upozorava da posljedice isušivanja jezera nisu samo hidrološke, ekološke ili gospodarske.
„Kada jezero presuši, ne suočavamo se samo s hidrološkim, ekološkim ili socioekonomskim problemom. Mijenja se i ciklus ugljika na načine koji su dosad uglavnom bili izostavljeni iz klimatskih proračuna“, naglasila je Catalan.
Klimatske promjene dodatno pogoršavaju stanje
Budućnost Aralskog mora dodatno je ugrožena klimatskim promjenama. Rijeke Amu Darja i Sir Darja ovise o vodi koja nastaje topljenjem ledenjaka u planinskim lancima Tjenšan i Pamir.
Kako se ti ledenjaci zbog globalnog zatopljenja uzrokovanog emisijama iz fosilnih goriva sve više povlače, očekuje se smanjenje dotoka vode. Istodobno će preostala voda sve više isparavati prije nego što uopće stigne do Aralskog mora, čime će se proces isušivanja dodatno ubrzati.
Aralsko more nije jedini primjer
Znanstvenici ističu kako bi bolje upravljanje vodnim resursima i vraćanje vode u jezera koja su presušila zbog ljudskih aktivnosti moglo postati važan dio strategije ublažavanja klimatskih promjena, ali i očuvanja preostalih ledenjaka.
Aralsko more nije jedina kopnena vodena površina koja je stradala zbog ljudske težnje za gospodarskom dobiti. Slični problemi zabilježeni su i na Velikom slanom jezeru te Saltonskom moru u Sjedinjenim Američkim Državama, Kaspijskom jezeru, jezeru Urmija u Iranu, jezeru Poopó u Boliviji i brojnim drugim jezerima diljem svijeta. Prema znanstvenicima, sva ta izgubljena jezera potencijalno pridonose povećanim emisijama ugljika.
Autori studije zaključuju da zaštita golemih zaliha ugljika pohranjenih u sedimentima ima značajnu klimatsku vrijednost te bi mogla postati dio budućih mehanizama financiranja temeljenih na ugljiku.
„Naša studija pokazuje da zaštita ovih golemih zaliha ugljika zakopanih u sedimentima ima i značajnu klimatsku vrijednost koja bi mogla biti uključena u mehanizme financiranja temeljene na ugljiku“, poručuju autori istraživanja.
Dodaju kako takav pristup otvara potpuno novu perspektivu u području klimatskih financija i tržišta ugljika te pokreće raspravu o mogućim načinima financiranja projekata ponovnog plavljenja isušenih jezera. Kao što pokazuje primjer Aralskog mora, obnova izgubljenih vodenih površina mogla bi postati važan alat u borbi protiv klimatskih promjena na globalnoj razini.
