Kajacima su došli do skrivenog Titovog bunkera pa doživjeli napad: 'Samo su izletjeli iz špilje'

Upravo su takvu, manje poznatu stranu Brača odlučili istražiti urbani istraživači Alen Banković i Nino Kocijan, koji su u sklopu svoje jadranske ture posjetili otok. Njihova nova ekspedicija objavljena je na popularnom YouTube kanalu Terra Croatia, a do jedne od teško dostupnih lokacija nisu mogli stići ni automobilom ni pješice.
Morali su – u kajake.
Do skrivenog bunkera veslali kilometrima
Lokacija koju su istraživači odabrali nalazi se na dijelu obale do kojeg ne vode planinarske staze. Obala je divlja, strma i teško pristupačna, pa su Banković i Kocijan kajacima morali veslati kilometrima kako bi uopće došli do mjesta na kojem se nalazi skriveni vojni objekt, izvještava Dnevno.hr.
Sami su opisali kako je Brač, daleko od turističkih ruta, na toj lokaciji pokazao potpuno drugo lice.
„Ovaj otok poznat je diljem svijeta po kristalno čistom moru, bijelom kamenu i idiličnim uvalama za odmor. Međutim, iza turističkih razglednica krije se njegova zaboravljena, tajanstvena strana - skriveni vojni objekti, duboko zakopani u kršu i nedostupni s kopna“, navode autori.
Nakon višekilometarskog veslanja napokon su stigli do stijena na obali. No pravi dio ekspedicije tek je tada počeo.
Dobro pogledajte svoje prozore u listopadu: Jedan znak na njima mogao bi vam donijeti veće račune
Očekivali prazan vojni kompleks, a dočekali ih šišmiši
Nakon što su izvukli kajake na stijene, pronašli su ono što su tražili – uski betonski ulaz koji je vodio prema podzemnom kompleksu.
Očekivali su ono što bi se moglo očekivati od napuštenog vojnog objekta iz vremena Hladnog rata: prazne hodnike, tunele i ostatke infrastrukture koju je vojska nekoć koristila.
No stvarnost je bila potpuno drugačija.
„Međutim, pravi šok uslijedio je tek nakon što smo kajake izvukli na stijene i pronašli uski betonski ulaz. Iako smo očekivali napušteni i prazni vojni kompleks iz doba Hladnog rata, ušli smo u stanište divljih podzemnih stanovnika“, rekli su Alen i Nino.
Čim su ušli dublje u podzemni labirint, otkrili su da objekt nije nimalo prazan.
„Stotine, čak tisuće uznemirenih šišmiša“
Njihove svjetiljke osvijetlile su tunele, a ono što se potom dogodilo pretvorilo je istraživanje napuštenog objekta u mnogo intenzivnije iskustvo.
„Čim su snopovi naših svjetiljki probili tamu podzemnog labirinta, stotine, čak tisuće uznemirenih šišmiša uzdizale su se sa stropa tunela i stvarale pravi zračni vrtlog“, opisali su istraživači.
U mračnim i uskim prolazima nekadašnjeg vojnog objekta tako su zabilježili prizore koji više podsjećaju na scenarij pustolovnog filma nego na uobičajeno istraživanje hrvatske obale.
Šišmiši su prostor koji je nekoć služio vojnoj svrsi pretvorili u svoje podzemno stanište.
Banković i Kocijan tijekom ekspedicije snimili su prizore skrivenog podzemnog svijeta uklesanog duboko u brački kamen.
„Zaboravite razglednice i plaže - ovo je bila jedna od najnapetijih i najluđih ekspedicija do sada“, zaključili su.
Brač skriva ostatke velike vojne infrastrukture
Ono što su istraživači pronašli nije izolirani primjer vojne infrastrukture na otoku.
Na teško dostupnim dijelovima bračke obale bivša Jugoslavenska narodna armija (JNA) koristila je više podzemnih pomorskih objekata. Riječ je o tunelima uklesanima duboko u stijenu, koji su bili dio šireg obrambenog sustava duž Jadrana.
Prema službenom popisu vojnih luka Republike Hrvatske, na Braču se nalaze tri takva objekta: Maslinova, u istoimenoj uvali, Smrka, u uvali Smrka, te Kruščica, u uvali Kruščica.
Njihova glavna namjena bila je pružiti sklonište i zaštitu plovilima. Podzemni položaj omogućavao je i njihovo skrivanje od mogućeg neprijateljskog izviđanja i napada.
Takvi objekti nisu bili slučajno smješteni upravo na teško dostupnim dijelovima jadranske obale.
NASA želi ući u tajanstvenu rupu na Mjesecu: Misle da se unutra nalazi nešto kolosalno
Podzemni vojni objekti građeni nakon Drugog svjetskog rata
Brački tuneli bili su dio šireg sustava podzemne vojne infrastrukture koji je Titova vojska gradila duž jadranske obale nakon Drugog svjetskog rata.
Pri njihovu projektiranju i izgradnji iskorištavana je prirodna konfiguracija otoka – strme vapnenačke litice, uvale i teško pristupačan teren.
Cilj je bio stvoriti vojne položaje koje je bilo teško uočiti s mora i iz zraka, ali i zaštititi ljude, plovila i opremu od mogućih napada.
Desetljećima kasnije dio tih objekata više nema svoju prvotnu vojnu funkciju. Neki su napušteni, a pojedini su postali svojevrsni vremenski kapsule nekadašnjeg vojnog sustava.
U slučaju lokacije koju su istražili Banković i Kocijan, priroda je u međuvremenu preuzela prostor. Umjesto vojnika i plovila, mračne tunele danas nastanjuju šišmiši.
A upravo je susret s njima, nakon višekilometarskog putovanja kajacima do skrivenog ulaza, ovu ekspediciju učinio posebno upečatljivom.