No, postavlja se pitanje je li nužno uspostaviti izravan kontakt očima ili je dovoljno jednostavno gledati jedno drugome u lice kako bismo ostvarili komunikaciju.

Istraživači u Kanadi otkrili su da se parovi tijekom razgovora rijetko gledaju izravno u oči (svaki sudionik gleda u lice svog partnera istovremeno). Kontakt oči u oči bio je još rjeđi, ali čak i minimalna količina takvog kontakta predviđala je vjerojatnost da će sudionik pratiti pogled druge osobe dok razgovor teče.

Iako je uzajamno gledanje temeljna neverbalna forma komunikacije, dosad nije bila temeljito proučena, djelomice zbog ograničene dostupnosti mobilne tehnologije za praćenje pokreta očiju tijekom stvarnih interakcija.

Moćan 'alat'

Florence Mayrand, eksperimentalna psihologinja sa Sveučilišta McGill u Kanadi, ističe da je ova studija jedna od prvih koja je pokazala prevalenciju gledanja oči u oči tijekom stvarnih interakcija. Otkriveno je da je izravan kontakt oči u oči prilično rijedak, ali značajan za društvenu dinamiku. Vrijeme provedeno u kontaktu oči u oči, čak i na kratko, pokazalo se važnim prediktorom kasnijeg društvenog ponašanja.

Čovjek je fotografirao opaku zvijer na imanju: Smatra da je to zloglasno biće

Studija je pratila obrasce gledanja u oči tijekom razgovora lica u lice između 15 parova stranaca. Sudionici su nosili mobilne naočale s prednjom kamerom koja je snimala njihovo vidno polje dok su raspravljali o postavljenim zadacima. Rezultati su pokazali da su sudionici više gledali u stranu nego izravno u lice svog partnera, s fokusom na područja usta i očiju. Iako je izravan kontakt oči u oči bio rijedak, kada se događao, povećavao je vjerojatnost da će jedan od sudionika pratiti pogled partnera u kasnijim testovima.

Iako studija ima svoje ograničenje u veličini uzorka, sugerira da količina vremena provedenog gledajući se u oči može biti ključna za međusobnu komunikaciju, a različiti obrasci gledanja mogu prenositi specifične poruke, piše Science Alert.