Fiera Cavalli prikazuje sve vrste konjičkih sportova i sve vezano uz konjičku industriju: veterina, potkivanje, turizam, smještaj konja, oprema za štale i ispuste, prikolice, pa i aute koji mogu povući konjske prikolice. Organizatori se trude pratiti sve novosti koje se događaju u svijetu konja, promjene u pristupu i radu, ali dobro pokrivaju i tradicionalni način rada s konjima.

Na sajam sam prvi puta došla 2000. godine, bila je to moja prva godina kao vlasnice konja i bila sam još tada prilično mlada konjarka. Malo je reći da me prvi dolazak oduševio; od tada Fiera Cavalli posjećujem svake druge godine. Kako i inače pratim sva događanja u konjičkoj industriji, sajam je uvijek prilika da se uživo vide sve novosti koje se pojavljuju na tržištu.

Prava je sreća što je Verona tako blizu i posjet se može organizirati preko vikenda. Sajam posjećuje i puno Hrvata koji su vezani uz konje na ovaj ili onaj način, ili kao jahači ili samo kao ljubitelji konja. Osim dijela s novostima u konjičkom svijetu, postoji prodajni dio i to je onda prilika za nabavu opreme po nešto nižim cijenama.

Izbor je, u svakom slučaju, daleko veći od bilo koje trgovine opremom u Hrvatskoj, pa i u okolnim zemljama. Ove godine prodajna ponuda je proširena temom 'Konji u umjetnosti' kojoj je posvećen cijeli jedan paviljon, pa vjerujem da su mnogi ukrasili svoje stanove i kuće impresivnim umjetninama, slikama i skulpturama na temu konja.

Najviše me zanimalo kako je sajam podnio pandemiju i ograničenja zbog COVID zaraze. Tradicionalno sajam traje od četvrka do nedjelje, a sada su ga produžili na još jedan vikend više kako bi omogućili dolazak svima koji žele posjetiti sajam, a da u isto vrijeme smanje gužvu.

Ulazak je isključivo uz Covid putovnicu koja se provjerava prilikom ulaska, prodaja ulaznica odvija se online kako bi se smanjile gužve na prodajnim mjestima. Malo gužve na ulazu je ipak bilo, ali zahvaljujući velikom broju elektronskih čitača za Covid putovnice i ulaznice omogućio nam je da na sajam uđemo gotovo bez čekanja.

Na samom sajmu redari upozoravaju na nošenje maski, čega se posjetioci uglavnom pridržavaju. Nažalost, sajam je ipak smanjenog obujma. Ukinute su neke noćne predstave u zatvorenom i one su u manjem obujmu prikazane na otvorenom po danu. Tako je jedna od najvećih atrakcija Gala del Oro, vrlo efektna noćna predstava s konjima, sada održana po danu u vanjskoj areni. Naravno po danu nije bilo efekata vatre i svjetla, ali je i dalje bilo čudesno vidjeti jahače bez sedla i oglavine kako upravljaju konjima snagom svoje volje i fokusa. 

Tradicionalno se održavaju preponski turniri i aukcije konja na sajmu, međutim sada su potpuno zatvorenog tipa i isključivo uz ulaznice. Cilj je smanjiti broj posjetilaca na takvim događanjima i tako smanjiti mogućnost širenja zaraze.

Prodajni prostor koji je uvijek smješten u hali 6 i gdje se prodaje sve o konjima i za konje, od novčanika sa slikom konja do ozbiljne opreme kao što su sedla, nešto je manji u broju prodajnih štandova, ali su štandovi šire razmješteni kako bi gužve bile manje. Ipak, upravo u hali 6 bila je najveća gužva, no svi su posjetitelji nosili maske, dok redari upozoravaju na pravilno nošenje maski, dakle - ne ispod nosa. Bez obzira na sve - ponuda je i dalje velika i respektabilna, cijene nešto niže nego u trgovinama, a ukoliko kupite više stvari na jednom mjestu možete se i cjenkati.

Između hala i dalje se mogu vidjeti jahači na konjima, koji prikazuju tradicionalne načine upotrebe konja za kočije ili seoska kola, pa sve do današnje policije na konjima. Prvi puta smo vidjeli primjenu Horse Agility discipline u radu s konjima. Horse Agility je svladavanje više točno određenih zadataka u nizu, koje od konja zahtijevaju poslušnost, razumijevanje, smirenost i naravno pravilnu izvedbu.

Ovdje su radili hladnokrvni pastusi, što je bilo vrlo impresivno jer su to konji od 800 do 1000 kg, koji su inače dominantni, ali su ipak i u ovako velikoj gužvi bili disciplinirani i smireni. Meni je, kao velikom pokloniku ove discipline, bilo vrlo drago to vidjeti na ovako značajnom sajmu, a i drago mi je da sama disciplina postaje sve popularnija u Hrvatskoj.

Svi moji posjeti sajmu bili su uvijek višednevni, obično bi na Fiera Cavalli proveli cijeli vikend, ponekad bismo uspjeli uključiti i petak, pa smo na sajmu ostajali i po tri dana. I opet bi odlazili s osjećajem da nismo vidjeli sve.

Ove godine zadržali smo se jedan cijeli dan, te umjesto planiranog posjeta u nedjelju vratili se ranije u Hrvatsku. Razlog? Sajam je osjetno manji, prezentacija nije bilo kao prijašnjih godina, nedostajale su kaubojske predstave s hvatanjem lasom, zapravo nedostajao je čitavi Američki paviljon s western demonstracijama i prezentacijama.

Isto tako, nije bilo prezentacija potkivanja koje su uvijek zanimljive jer su demonstrirane nove metode, alati i pribori za potkivanje. Primjetila sam da nedostaju i neki proizvođači hrane za konje koji su bili prisutni prijašnjih godina i koji su uvijek na sajmu imali povoljnije cijene minerala i vitamina. Takva je godina, važno je da se sajam zadržao.

Osjećaj da je dobro posjećen i dalje je prisutan. Na štandovima gdje se prodaje hrana za posjetioce bila je velika gužva i čekalo se po četrdesetak minuta za hranu, što je isto dobar pokazatelj.

U doba svjetske pandemije Fiera Cavalli je preživjela i to jednu od najvećih kriza koja je pogodila upravo velika okupljanja. Baš kao što i konji koji su nosioci naše civilizacije kroz povijest pronalaze svoje mjesto u modernom društvu. Prijateljstvo čovjeka i konja živi i dalje, konj povezuje čovjeka s prirodom, s poviješću naše kulture, nezamjenjiv je i jedinstven. Sajam to dobro pokazuje.