Ruskinja Marija Ivkina krenula je 2016. godine s dvije prijateljice na putovanje koje je trebalo biti jedno od najneobičnijih iskustava u njihovu životu. Odlučile su otputovati duboko u džunglu Papue Nove Gvineje kako bi upoznale Korovaje, izoliranu zajednicu o kojoj su desetljećima kružile priče povezane s kanibalizmom. Međutim, pustolovina koju su dugo planirale, prema Marijinu kasnijem svjedočenju, završila je paničnim bijegom kroz džunglu.

Sve je, kako je ispričala, započelo noći koju su provele pod krovom lokalnog poglavice.

Željela je putovanje koje će pamtiti cijeli život

Marija Ivkina već je prije putovanja u Papuu Novu Gvineju imala iskustva s neuobičajenim i pustolovnim putovanjima. Putovala je dijelovima Afrike i Brazila, no posjet području u kojem žive Korovaji bio je jedan od njezinih posebnih ciljeva.

Godine 2016. odlučila je ostvariti tu želju te je zajedno s dvije prijateljice krenula na putovanje koje nije imalo mnogo zajedničkog s klasičnim turističkim odmorom.

Na tom putu nije bilo hotela, uređenih prometnica ni uobičajenih turističkih sadržaja. Kako bi stigle do zajednice koju su željele upoznati, morale su pronaći lokalne vodiče i krenuti duboko u teško pristupačnu džunglu.

Njihovo je odredište bila kuća lokalnog poglavice po imenu Markus.

Poglavica ih navodno nije dočekao prijateljski

Već prvi susret, prema Marijinoj priči, kod žena je izazvao nelagodu. Tvrdila je da Markus nije izgledao posebno zadovoljan kada je ugledao tri nepoznate žene.

Prema njezinu svjedočenju, počeo je vikati, uzeo luk i strijele te se povukao u svoju kuću.

Situaciju su, kako je ispričala, pokušali smiriti lokalni vodiči. Nakon razgovora s domaćinima, Marija i njezine prijateljice dobile su dopuštenje da ostanu.

Kako je vrijeme prolazilo, početna je napetost postupno nestajala. Zajedno su jeli, razmjenjivali darove i proveli večer koja, barem u tom trenutku, nije nagovještavala dramatičan nastavak njihove pustolovine.

Na kraju su dobile i dopuštenje da prenoće u kući poglavice. Prihvatile su ponudu.

Ujutro je podigla pogled prema krovu i uspaničila se

Noć je prošla mirno, ali Marija je kasnije tvrdila da se atmosfera promijenila čim je svanulo. Kada su se probudile, počela je primjećivati drukčije poglede ljudi koji su ih okruživali, zbog čega se, kako je ispričala, počela osjećati sve nelagodnije.

A onda je pogledala prema krovu.

Prema njezinu svjedočenju, među dijelovima konstrukcije kuće ugledala je kosti za koje je vjerovala da su ljudske. Tvrdila je da je među njima prepoznala dijelove nalik ljudskim čeljustima i bedrenim kostima.

Nije čekala da joj itko objasni što se nalazi iznad nje.

Za Mariju i njezine dvije prijateljice to je, prema njezinoj priči, bio trenutak kada je neobično putovanje prestalo biti uzbudljiva pustolovina.

Zgrabile su stvari i potrčale kroz džunglu

Situacija je, prema Marijinoj verziji događaja, ubrzo postala još napetija. Poglavica Markus navodno je ponovno počeo vikati i posegnuo za oružjem.

Tri prijateljice tada su, kako je Marija kasnije opisala, donijele odluku u samo nekoliko trenutaka.

Pokupile su stvari koje su uspjele uzeti, spustile se iz kuće i počele bježati kroz džunglu. Navodno nisu čekale čak ni lokalne vodiče, već su potrčale kroz nepoznat i zahtjevan teren, želeći se što prije udaljiti od mjesta na kojem su provele noć.

Vodiči su ih, prema njezinu svjedočenju, pronašli tek nekoliko sati kasnije u šumi te ih potom odveli natrag prema selu Mabul.

Marija je poslije govorila da ni sama nije znala kako je uspjela toliko dugo trčati kroz težak teren. Strah joj je, čini se, dao snagu da nastavi.

Cijela priča temelji se na Marijinu osobnom svjedočenju o putovanju i njezinu doživljaju događaja. Njezino tumačenje onoga što je vidjela u kući poglavice, uključujući identitet kostiju koje je navodno primijetila, nije neovisno potvrđeno u dostavljenom tekstu.