Prije otprilike 66 milijuna godina Zemlju je pogodio golemi asteroid koji je zauvijek promijenio povijest planeta. Svemirska stijena široka oko deset kilometara, poznata kao Chicxulub asteroid impact, udarila je u područje današnjeg Meksika i izazvala katastrofu kakvu Zemlja više nikada nije doživjela.

Udar je izbrisao dinosaure, uništio velik dio života na planetu i pokrenuo lanac događaja koji je na kraju omogućio razvoj sisavaca i pojavu čovjeka.

Sada su Michael Benton, profesor sa University of Bristol, i Monica Grady s The Open University detaljno rekonstruirali kako je izgledao sam trenutak katastrofe — od prvih sekundi udara pa do godina tame i ledene zime koje su uslijedile.

Svoje istraživanje objavili su na platformi The Conversation, gdje su pokušali odgovoriti na pitanje: bi li itko mogao preživjeti takvu katastrofu?

Dan prije udara: Na nebu se pojavila neobična svjetlost

Prema njihovoj rekonstrukciji, područje današnjeg poluotoka Yucatán bilo je dan prije udara ugodno toplo i vlažno, s temperaturom oko 26 stupnjeva Celzija.

Asteroid se već nekoliko dana mogao vidjeti na noćnom nebu, a posljednjeg dana postao je vidljiv čak i usred dana. Izgledao je poput zvijezde ili planeta koji iz sata u sat postaje sve sjajniji.

Nitko tada nije mogao ni slutiti da se Zemlji približava objekt koji će uništiti više od polovice svih biljnih i životinjskih vrsta.

Trenutak udara: Sve je nestalo u sekundi

U trenutku udara blještava svjetlost preplavila je nebo, a zatim je uslijedio razorni zvučni udar dok je asteroid pogodio područje današnjeg jugoistočnog Meksika.

Znanstvenici navode da je sve u blizini mjesta udara bilo trenutno spaljeno.

“Asteroid je bio toliko velik da je gotovo sigurno udario u tlo prije nego što je bilo koje živo biće u blizini stiglo reagirati ili potražiti zaklon”, napisali su stručnjaci.

Čak i ljudi udaljeni oko 2000 kilometara od epicentra poginuli bi vrlo brzo zbog ekstremnog toplinskog zračenja i nadzvučnih vjetrova.

Pet minuta kasnije: Tsunamiji visoki 100 metara

Nakon prvotnog udara vjetrovi su se nakratko smirili na “razinu uragana pete kategorije”, no to je i dalje značilo potpuno uništenje svega unutar 1500 kilometara.

Temperatura zraka u regiji porasla je na nevjerojatnih 226 stupnjeva Celzija, a atmosfera se ispunila pregrijanom parom.

Zatim su uslijedili megatsunamiji.

“Plimni valovi pokrenuti golemim količinama pomaknute stijene i vode prvi su pogodili obale današnjeg Meksičkog zaljeva”, naveli su znanstvenici.

Valovi visoki oko 100 metara počeli su gutati obale, dok su potresi, požari i uraganski vjetrovi uništavali kontinent.

Svatko tko bi preživio prvih nekoliko sekundi mogao je poginuti od topline, poplava, urušavanja tla ili rastaljenih komada stijena koji su padali s neba.

Sat vremena poslije: Nebo je počelo gorjeti

Nakon jednog sata pravi horor tek je počeo.

Ogroman pojas prašine već je obišao Zemlju, a nebo se počelo zamračivati čak i na područjima udaljenima poput današnjeg Novi Zeland i Danska.

U isto vrijeme iz atmosfere je i dalje stizala golema količina topline.

“Udarni valovi na kopnu i moru bili su tek manja neugodnost u usporedbi s vatrom koja je i dalje zračila s neba”, napisali su stručnjaci.

Jedan dan kasnije: Požari su zahvatili cijeli planet

Samo dan nakon udara golemi tsunamiji nastavili su se širiti Atlantskim i Tihim oceanom, a pojedini valovi i dalje su dosezali visinu od 50 metara.

Nebo koje je gorjelo izazvalo je masovne požare diljem svijeta.

U područjima današnje Europe i Azije atmosfera se punila čađom i prašinom, dok je sunčeva svjetlost postupno nestajala.

“Drveće i biljke, uključujući fitoplankton, prestali su funkcionirati kao da je stigla zima jer više nisu mogli provoditi fotosintezu”, objasnili su znanstvenici.

Životinje koje su ovisile o toplini počele su masovno umirati.

Tjedan dana poslije: Kisele kiše i smrzavanje dinosaura

Nakon samo tjedan dana Zemlja je postajala sve tamnija, a prosječna temperatura pala je za najmanje pet stupnjeva.

“To znači da je većina dinosaura i velikih letećih i morskih gmazova vjerojatno umrla od hladnoće tijekom prvog tjedna”, navode stručnjaci.

No to nije bio jedini problem.

Zbog goleme količine sumpora i čestica u atmosferi planet su pogodile kisele kiše.

Biljke i životinje počele su umirati zbog korozivnih oborina, dok su trulež, dim i sumporni aerosoli širili nesnosan smrad planetom.

Godinu dana nakon udara Sunce se gotovo nije vidjelo

Čak godinu dana nakon katastrofe atmosfera je i dalje bila prepuna prašine, a Sunčeva svjetlost jedva je dopirala do površine.

Prosječna temperatura planeta pala je za čak 15 stupnjeva u odnosu na razdoblje prije udara.

Kosturi dinosaura i morskih gmazova ležali su posvuda, dok su mali sisavci veličine štakora i kukci pokušavali preživjeti skrivajući se u pukotinama i podzemlju.

Više od polovice biljnih vrsta potpuno je nestalo.

Deset godina kasnije: Zemlja je još bila zaleđena

Ni deset godina nakon udara Zemlja se nije oporavila.

Velik dio planeta još je bio zarobljen u ekstremnoj zimi, a brojna jezera i rijeke bili su zaleđeni.

“Jasno je da tada nije bilo ljudi, pa čak ni većih sisavaca”, naveli su znanstvenici.

Dodali su da bi preživjeti mogli samo organizmi koji su se mogli zakopati pod zemlju ili živjeti pod vodom.

Ipak, život se polako počeo vraćati. Kornjače, mali krokodili, zmije, gušteri, neke vrste ptica i sitni sisavci postupno su ponovno naseljavali planet.

Katastrofa koja je omogućila nastanak čovjeka

Procjenjuje se da je nakon udara nestalo oko 50 posto svih biljnih i životinjskih vrsta koje su živjele krajem krede.

No upravo je izumiranje dinosaura otvorilo prostor za razvoj sisavaca.

“Zanimljivo je razmišljati o tome da bez sudara asteroida primati možda nikada ne bi dosegli razinu razvoja na kojoj smo danas”, zaključili su stručnjaci.

Istodobno upozoravaju da današnji ljudi svojim djelovanjem stvaraju slične promjene u atmosferi kakve su nekada dovele do uništenja dinosaura.

“To je podsjetnik da bi promjene koje danas uzrokuje čovjek jednog dana također mogle dovesti do našeg vlastitog nestanka”, upozorili su znanstvenici.