Razdvajanje Crvenog mora jedno je od najpoznatijih čuda iz Biblije, ključni trenutak u pričama o judaizmu i kršćanstvu. No, je li zaista bila potrebna božanska intervencija ili se sve može objasniti prirodnim fenomenima?

Znanstvenici su analizirali ovaj događaj i došli do zaključka da je, uz povoljne vremenske uvjete i specifičnu geologiju, Mojsijev prijelaz mogao biti itekako moguć – bez natprirodnih sila. U Knjizi Izlaska opisano je kako Mojsije, nakon sedam egipatskih pošasti, vodi Izraelce iz ropstva prema Obećanoj zemlji. Međutim, ubrzo se nalaze zarobljeni između nadolazeće egipatske vojske i goleme vodene prepreke – Crvenog mora.

Prema biblijskom tekstu, Mojsije preko noći čeka povoljan trenutak, zatim pruža ruku, a more se rastvara, stvarajući put između zidova vode. Nakon što Izraelci sigurno prijeđu, vode se vraćaju i progutaju faraonovu vojsku. Tradicionalno se vjeruje da se prijelaz dogodio na Akapskom zaljevu, širokom i dubokom dijelu Crvenog mora. No, moderna istraživanja sugeriraju drugačije lokacije i prirodne mehanizme koji bi mogli objasniti ovo biblijsko čudo.

Gdje se zaista dogodio prijelaz?

Znanstvenici smatraju da je puno vjerojatniji prijelaz bio na užem i plićem Sueskom zaljevu, koji odvaja egipatsku kopnenu masu od Sinajskog poluotoka.

Dok je Akapski zaljev dubok gotovo 1.850 metara, Sueski zaljev je u prosjeku dubok samo 20-30 metara i ima relativno ravno morsko dno. Time postaje znatno prihvatljivije mjesto za potencijalni prijelaz pješice.

Povijest pokazuje da prijelaz Sueskog zaljeva nije nemoguć. Napoleon Bonaparte je 1789. godine, tijekom egipatskog pohoda, sa svojim vojnicima prešao sjeverni dio Crvenog mora za vrijeme oseke. Međutim, kad se voda vratila, njegovi ljudi su jedva izbjegli utapanje – slično kao što Biblija opisuje sudbinu faraonove vojske. Prema dr. Bruceu Parkeru iz Nacionalne uprave za oceane i atmosferu, Mojsije je mogao koristiti svoje poznavanje plime i oseke kako bi vodio Izraelce kroz sigurnu rutu.

Moć vjetra: Prirodno objašnjenje Mojsijevog čuda

Osim plime i oseke, znanstvenici su istražili i utjecaj snažnih vjetrova. Biblijski tekst kaže: "Gospod učini da se more povuče jakim istočnim vjetrom koji je puhao cijelu noć." Prema istraživanjima profesora Nathana Paldora sa Sveučilišta u Jeruzalemu, vjetrovi brzine 65-70 km/h koji pušu 12 sati mogli bi povući vodu i privremeno osušiti dio morskog dna.

Slično tome, oceanograf Carl Drews iz Nacionalnog centra za atmosferska istraživanja modelirao je mogući scenarij u kojem bi vjetar od 100 km/h tijekom osam sati stvorio kopneni most širok 5 kilometara. Prema njegovim izračunima, to bi Izraelcima dalo dovoljno vremena da prijeđu. Drews sugerira da se prijelaz možda nije dogodio ni na Crvenom moru, već u Nildelti, kod jezera Tannis (danas blizu jezera Manzala). Njegovo istraživanje pokazuje da jak istočni vjetar može pomaknuti vodu u procesu poznatom kao "wind setdown", ostavljajući privremeno suhu kopnenu stazu.

Prema ovoj teoriji, Izraelci su hodali između dviju masa vode koje su se nakupile sa strane, što se podudara s biblijskim opisom. No, kada je vjetar prestao, voda se naglo vratila i preplavila egipatsku vojsku.

Tsunami kao uzrok povlačenja vode

Još jedna hipoteza tvrdi da bi Mojsijev prijelaz mogao biti rezultat tsunamija. Potresi uzrokuju povlačenje vode prije nego što se golemi val vrati, što bi moglo objasniti kako je nastao privremeni put kroz more.

Ridley Scott je upravo ovu teoriju koristio u svom filmu Egzodus: Bogovi i kraljevi kako bi prikazao razdvajanje Crvenog mora. Međutim, Drews ističe da se tsunamiji događaju prebrzo da bi omogućili višesatni prijelaz, što se ne poklapa s biblijskim izvještajem.

Priroda i čudo u skladu?

Iako znanstvenici nude logična objašnjenja, mnogi i dalje smatraju da se radi o čudu – ali čudu koje koristi prirodne zakone.

Drews, koji je vjernik i znanstvenik, naglašava: "Prema Izlasku 14, Mojsije je dobio unaprijed obavijest da bude na pravom mjestu u pravo vrijeme. Vjera i znanost ne moraju biti u suprotnosti."

Bilo da je razdvajanje Crvenog mora rezultat prirodnih sila ili božanske intervencije, ova priča ostaje jedno od najfascinantnijih poglavlja u povijesti religije i znanosti.