Na prvi pogled, Deadman’s Island, odnosno Otok mrtvih, izgleda kao scena iz horor filma ili romana Stephena Kinga. Ovaj otok, smješten blizu obale Kenta nedaleko od Londona, postao je sablasno počivalište zarobljenika koji su preminuli na 'zatvorskim brodovima'. Njihovi posmrtni ostaci sada izranjaju iz blata, otkrivajući mračne tajne prošlosti.

Deadman’s Island se nalazi na ušću rijeke Swale, nasuprot Queenboroughu na otoku Sheppey. Iako se može pronaći na karti, pristup otoku je zabranjen. Razlog tome su brojne ptice koje ovdje gnijezde tijekom sezone parenja, što čini otok nedostupnim za posjetitelje.

Jedini znakovi ljudske prisutnosti su drveni lijesovi i kosturi koji su stoljećima bili zakopani pod šest stopa blata. Sada, zbog erozije obale, ti posmrtni ostaci su izloženi. Prema izvještajima BBC-a, otok je u vlasništvu Natural Englanda i iznajmljen je dvjema privatnim osobama.

Otok kao mjesto posebnog znanstvenog interesa

Deadman’s Island je zabilježen kao mjesto posebnog znanstvenog interesa i međunarodno priznat prema Ramsarskoj konvenciji. Godine 2017. otok je privukao pažnju javnosti kada je ekipa BBC-ovog programa Inside Out dobila rijetku priliku istražiti ovaj zaboravljeni komadić zemlje. Voditeljica emisije, Natalie Graham, podijelila je svoje iskustvo s The Sunom, kazavši: "Ono što sam vidjela tamo ostat će sa mnom zauvijek. Ovo je zaista čudan prizor. Mislim da nigdje na svijetu ne postoji nešto slično."

Redatelj Sam Supple opisao je svoje dojmove: "To je kao da ste na setu horor filma. Izgleda tako nestvarno, kao da je scenografija dizajnirana za film. Posvuda su otvoreni lijesovi i kosti."

Mračna povijest otoka

Područje oko otoka zlokobno je nazvano "Coffin Bay" zbog prizora otvorenih lijesova i ljudskih ostataka razasutih po obali. Lokalni folklor, potaknut sablasnom atmosferom otoka, govori o duhovnim psima s krvavocrvenim očima koji su jeli glave pokopanih tijela, doprinoseći jezivoj reputaciji otoka kao "mjestu na kojem žive mrtvi".

Međutim, stvarna priča iza Deadman’s Islanda je priča o tragediji. U 18. i 19. stoljeću, zarobljenici su držani na 'zatvorskim brodovima', plovećim zatvorima u blizini otoka. Jedan od tih brodova nosio je zloslutno ime Retribution.

Ovi zatvorenici, neki čak i desetogodišnjaci osuđeni za sitne zločine poput džeparenja, bili su predodređeni za deportaciju u Australiju. Ali oni koji su bili previše bolesni za putovanje umirali su na tim brodovima usidrenim kod otoka Sheppey, umirući u tamnim prostorijama tih plovećih zatvora.

Izazovi očuvanja ostataka

Bolesti su se brzo širile na brodovima, dovodeći do velike smrtnosti. Kasni pomorski povjesničar profesor Eric Grove izjavio je u BBC-ovom dokumentarcu: "Mnogi zločini nosili su smrtnu kaznu, ali kao humaniji način, odlučeno je da bi bilo dobro transportirati zatvorenike. No, ako se smatralo da nisu dovoljno zdravi za putovanje u Australiju, ostavljeni bi bili na brodovima."

Tijela ovih nesretnih duša pokopana su u neoznačenim grobovima na Deadman’s Islandu, kako bi se spriječilo širenje bolesti među lokalnim stanovništvom. Sada, pri niskoj plimi, otok otkriva svoju mračnu povijest, iako nitko ne zna identitete pokopanih.

Na ovaj strašan otok smiju samo vojnici i znanstvenici: Kada vidite sto je tamo bit će vam jasno

Stručnjaci se suočavaju s izazovom očuvanja ostataka na Deadman’s Islandu zbog neumorne erozije koja raznosi kosti, izvještava Kent Live. Sam Supple naglasio je: "Postoje spomenici drugim zatvorenicima koji su umrli na zatvorskim brodovima, poput onog u Chathamu, Kent, ali ovi ljudi nemaju ništa."

Otok mrtvih ostaje zapanjujuće i zastrašujuće svjedočanstvo mračne prošlosti, pozivajući na razmišljanje o humanosti i potrebi za očuvanjem povijesnih mjesta kako bismo bolje razumjeli priče koje čuvaju.