No, znanost sve češće pokazuje da je organizam izgrađen upravo da izdrži razdoblja bez hrane – i ne samo da izdrži, već da tada funkcionira na vrlo specifičan i koristan način.

Naime, povremeni post – posebice onaj koji traje oko 36 sati – izaziva niz promjena u tijelu koje bi se mogle usporediti s resetiranjem sustava. U drevnim vremenima ljudi su često morali izdržati bez hrane dulje periode, jer su preživljavali ovisno o uspjehu lova ili dostupnosti plodova. Danas, međutim, živimo u svijetu stalne dostupnosti hrane, što je stubokom izmijenilo način na koji jedemo, kaže dr. Vicki Catenacci, stručnjakinja za prehranu sa Sveučilišta Colorado.

Što se zbiva u tijelu tijekom 36-satnog posta?

Već nakon četiri sata bez hrane, tijelo počinje spuštati razinu inzulina, a energiju sve više crpi iz pohranjenih šećera. Nakon osam sati, glikogen iz jetre i mišića se troši, a šećer u krvi opada. To označava prijelaz s brzog goriva na alternativne izvore.

Ovaj mali gradić naglo postaje žarište nuklearnih bombi: Pazite što se nalazi ispod njega

Oko dvanaestog sata tijelo prelazi u stanje sagorijevanja masnoća, a do 16. sata aktivira se autofagija – proces u kojem tijelo razgrađuje i reciklira oštećene stanice. Nakon 24 sata, dolazi do izraženih popravaka stanica, smanjuje se upala i tijelo postaje osjetljivije na inzulin.

Nakon 30 sati, razina hormona rasta naglo raste – to pomaže očuvanju mišićnog tkiva i ubrzava gubitak masnih naslaga. A kada se približimo 36. satu, dolazi do vrhunca autofagije – proces koji potiče regeneraciju tkiva, uklanjanje mrtvih stanica i poboljšanje metabolizma. Ukratko, tijelo se čisti i obnavlja, prenosi LADbible.

Znanstvenici oprezni: jesu li koristi univerzalne?

Iako se teorijski sve zvuči obećavajuće, znanstvenici ipak upozoravaju da ne treba prenaglo donositi zaključke. Profesor Adam Collins, nutricionist sa Sveučilišta Surrey, proveo je vlastito istraživanje o učincima posta i otkrio kako rigorozniji režimi doista ubrzavaju sagorijevanje masti. No, napominje da su brojna istraživanja provedena na životinjama, a ne ljudima.

James Betts, profesor fiziologije metabolizma na Sveučilištu u Bathu, također podsjeća kako mnoga obećanja o prednostima takvog načina prehrane još nisu u potpunosti dokazana kad su u pitanju ljudi. "Većina kratkoročnih istraživanja ne pokazuje dramatične koristi za zdravlje", upozorava Betts, dodajući da tijelo tijekom dugog posta može imati nižu razinu energije, što može smanjiti tjelesnu aktivnost.

Slično razmišlja i medicinski tim s Johns Hopkins Medicine, koji ističe da produljeni post može imati i suprotan učinak – umjesto sagorijevanja, tijelo može početi skladištiti masnoće jer osjeća da je u stanju "preživljavanja".

Zaključak: resetiranje, ali s dozom razuma

Iako 36-satni post može izazvati niz regenerativnih procesa, stručnjaci se slažu da to nije univerzalno rješenje niti preporuka za svakoga. Ako se takav režim razmatra, treba ga provoditi pažljivo, idealno uz nadzor stručnjaka, posebno ako postoje zdravstvene poteškoće ili kronične bolesti. Dugoročno zdravlje ipak se temelji na ravnoteži – a ne na ekstremima.